Programska usmjerenja
JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« Velika Kladuša
Dana 11. jula 2025. godine prijavio sam se na konkurs za novog direktora JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« Velika Kladuša i ubrzo nakon zatvaranja konkursa nekoliko puta obratio se predsjednici Upravnog Odbora Emini Krupić sa pitanjem, što je s mojom kandidaturom. Ona mi je tvrdila da će biti (zbog godišnjih odmora) općinska Komisija za imenovanje formirana tek početkom mjeseca augusta, i da će onda moći donijeti odluku. Naravno, to je bila priča za naivne i za djecu. Naime, u petak 15. augusta ove godine oko 12 sati prijepodne mi je Emina Krupić rekla da je općinska Komisija već obavila intervjue s kandidatima i da je bila moja prijava kao manjkava odbačena, a članovi Komisije da će se o njoj navodno definitivno izjasniti baš u petak 15. augusta 2025. godine na sastanku u Velikoj Kladuši sa početkom u 14. sati. Smatram da je takvo omalovažavanje moje prijave krajnje neodgovorno, naročito zato, jer se već iz samog akta, u kojem je objavljen konkurs jasno vidi, da se Upravni Odbor i općinska Komisija nisu držali jasnih pravila, koja su sami odredili.
Zbog svega navedenog već u petak 15. augusta na svojem blogu i na društvenim mrežama objavio sam prve tri stranice iz »Programa rada«, kojeg sam priložio uz dokumentaciju za prijavu na konkurs: tu je prikazano i vrlo žalosno stanje u kojem se već desetljećima nalazi JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« Velika Kladuša. Sa ciljem da zaštitim taj svoj rad, odlučio sam da na svojem blogu objavim i preostalih sedam stranica na kojima se nalaze programska usmjerenja. Ovdje su:
Programska usmjerenja
U ovoj prijavi programa nije moguće detaljno obraditi sve vidike razvoja JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« za razdoblje od 2025. do 2029. godine, zato ću se fokusirati samo na one ključne za uspješan rad javne ustanove.
Stalno ću se truditi oko razvoja i prepoznatljivosti JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić«: na prvom mjestu su kvalitet i izvornost programa. Svoja nastojanja ću graditi na suradnji i povezivanju sa drugim uposlenicima, te osigurati stručno i profesionalno djelovanje. Ambiciozan program, koji teži ka napretku i pozitivan kolektivni duh biće glavni imperativi mojeg direktorovanja.
NAUČNOISTRAŽIVAČKA DJELATNOST
Naučnoistraživačku djelatnost na području naše općine treba na sve načine poticati, a ne sputavati. Prosječni stanovnik općine Velika Kladuša sa završenom srednjom školom uglavnom zna za pjesme o slavnim muslimanskim junacima, koje su nastale na Ljutoj Krajini odnosno na međi habsburškog i turskog Carstva, a isto tako zna za Cazinsku bunu iz 1950. godine. Tome bi mogli dodati još Lopašićevu knjigu »Bihać i Bihaćka krajina« iz 1890. godine i Ravlićevu knjigu »Kladuša kroz stoljeća« iz 1987. godine, čija je dobra polovina posvećena zapravo veličanju tvoraca Titove Jugoslavije i Agrokomerca. Može li se tome još štogod dodati? Šta znamo o antičkim ilirskim/rimskim, srednjovjekovnim/slavenskim, turskim i austro-ugarskim temeljima naselja Velika Kladuša? Ima li bar jedna prava, znanstvena (sa cijelim stručnim aparatom opremljena) monografija o bilo kojem kulturno-historijskom spomeniku na području naše općine? Ako je nema, kad će biti?
Nedostaju nam radovi arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, geografa, slavista, muzikologa i drugih stručnjaka. Prošlo je već više od 40 godina od zadnjih stručnih arheoloških iskopavanja na području naše općine, a mi još uvijek nemamo specijaliziranih novih pregleda povijesti, studija o jeziku i književnosti, te nastanku današnjih naseljenih mjesta. Hoćemo li najzad učiniti štogod, da nam vrijedne arheološke artefakte više ne raznose polupismeni ljubiteljski istraživači, koji u rukama nose najnovije detektore za metale?
Čak i u slučaju da postanem direktor JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić«, kao povjesničar umjetnosti i sociolog, i dalje ću se ozbiljno baviti naučno-istraživačkim radom. Naime, prije pet dana u novom, 62. broju sarajevskog časopisa »Bosna franciscana«, objavljen je moj stručni članak, a još dva moja stručna članka su trenutno u postupku za objavu u uglednim ljubljanskim časopisima. Osim toga, kao stručni konsultant sudjelovao sam pri nastajanju jednog vrlo opsežnog i za cijelo područje općine Velika Kladuša, iznimno vrijednog djela, čija objava se očekuje do kraja ove godine u Sarajevu, a u pripremi je i moja fotografska izložba, vrlo tijesno vezana za historijat naselja Velika Kladuša, koju želim postaviti u Ljubljani.
Prije 10 godina kao predsjednik Savjeta MZ Glinica dobio sam negativan odgovor na molbu upućenu općinskom načelniku Edinu Behriću i direktoru JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« Zlatku Dizdareviću, da finansijski i na druge načine pomognu pisanje i objavu moje »Povijesno-umjetničke topografije općine Velika Kladuša«. Pošto je takav stručni rad itekako potreban našim ljudima, nadam se da će uskoro ipak ugledati svjetlo dana.
Naučnoistraživačku djelatnost želim unaprijediti i tako što ću nastojati da uvijek pomognem najbolje što mogu i da budem dostupan svim našim stručnjacima.
ORGANIZACIJSKA DJELATNOST
Kako god se definiše kultura, ona se odvija kroz različite organizacijske strukture koje najčešće nazivamo institucijama, a njih čine: arhivi, muzeji, galerije, kinematografi, biblioteke/knjižnice, knjižare, glazbene ustanove, kazališta/pozorišta i polivalentne ustanove kulture.
Od svega nabrojenog na području naselja i općine Velika Kladuša imamo aktivnu samo gradsku biblioteku, koju sam već spomenuo u uvodnom dijelu, a trebaju nam na zdrave temelje postavljene bar još neke kulturne institucije. Kako do njih doći? Problemi s njima ne bi bili riješeni čak i kad bi (u trenutku dok ovo pišem) neki dobri čarobnjak blagim smiješkom i zamahom svog štapića dovršio gradnju i u potpunosti opremio zgradu Narodnog univerziteta »Zuhdija Žalić«. Naime, gradska biblioteka ne bi trebala biti u istoj zgradi zajedno sa kinematografom i dvoranom sa velikom binom. Doista ne bi imalo smisla da to ovdje detaljno objašnjavam.
Gradska biblioteka mogla bi biti u blizini knjižare i muzejske zavičajne zbirke, a za smještaj tih institucija je baš kao stvorena zgrada starog hotela »Bosna«, koja je za kulturnu historiju naselja Velika Kladuša jedna od pet najznačajnijih građevina (zajedno sa džamijom, pravoslavnom crkvom, te srednjovjekovnom rimokatoličkom crkvom i starim gradom). Zašto ta zgrada nije na listi sarajevske Komisije/Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika? Možda se čeka da ostane bez krova pa da se onda zauvijek ukloni i na njenom mjestu sagradi nešto novo? Da se ja pitam u cjelosti bi je obnovio i kao hram kulture dugoročno iznajmio za potrebe gradske biblioteke i knjižare (prizemlje), te muzejske zavičajne zbirke (boj/kat).
Posebnu pažnju zaslužuje gradska galerija: i nju bi trebalo postaviti na noge negdje u najstarijem dijelu naselja Velika Kladuša.
Osim toga, smatram da bi članovi općinskog vijeća Velika Kladuša i predstavnici bihaćkog Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa ispravno postupili, kad bi bar dio ovlasti vezanih za održavanje, istraživanje i obnovu svih starih gradova na području općine Velika Kladuša prenijeli na JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić«. Naime, kao potpuno pogrešna, pokazala se je dosadašnja praksa, da se stari gradovi daju u ruke poduzetnicima, mjesnim zajednicama i kulturno-umjetničkim društvima.
GLAZBENA DJELATNOST
Na području općine Velika Kladuša djeluje nekoliko kulturno-umjetničkih društava uglavnom bez vlastitih ansambala (glazba ih prati samo preko CD) i kvalitetnih selekcija podmlatka i članova. Posmatrajući njihove nastupe (bar što se narodne nošnje tiče) stekao sam utisak da su to zapravo vrlo slobodne plesne skupine, koje su sasvim malo gledale odjeću i obuću svojih predaka (prababa i pradjedova) na starim fotografijama. Vrijeme je da se to korjenito promijeni. Naime, ne trebaju nam kulturno-umjetnička društva utemeljena na kojekakvim tradicijama turbofolka, već ona, koja će u prvom redu njegovati autentičnu tradiciju naše Ljute Krajine i na najljepši način reprezentirati je u domovini i inozemstvu.
Nastojat ću da JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« postavim uz bok drugim javnim ustanovama u domovini i inozemstvu, koje nude ozbiljnu glazbu u različitim glazbenim ciklusima, festivalskim programima i koncertima. Praćenjem suvremenih trendova, želim naći mjesto i za druge glazbene vrste (od bluesa, jazza, etna do popularne glazbe). Moj moto programske politike biće svakako interdisciplinarni pristup pri oblikovanju programa, a s tim i nastojanje da se privuče što širi krug publike, koja je po mojem uvjerenju željna raznovrsne glazbene ponude. Pošto nisam glazbenik odnosno muzikolog, pri pripremi programa klasične glazbe moram kontaktirati stručnjake. Zauzimat ću se za raznolikost ansambala sa naglaskom na kvalitetu pojedinih glazbenih projekata. Pri izboru koncertnih programa potrebno je posebnu pozornost namijeniti domaćem glazbenom stvaralaštvu, suvremenoj glazbi i klasičnim djelima velikana minulih vremena.
Slušateljima želim nuditi orkestralnu, vokalnu, komornu i solističku glazbu domaćih i inozemnih izvođača. Smatram da je našu poprilično zanemarenu nepokretnu kulturnu baštinu moguće dodatno oplemeniti sadržajima kao što su večeri komorne i solističke glazbe, te tako (u vrijeme, kad se čini da umjetničko stvaralaštvo, vrijednosti i tradicija nestaju u ukusu suvremenosti) postepeno oživljavati cijelo područje općine Velika Kladuša.
Kako mlade ljude oduševiti za umjetnost, glazbu? Svakako je važno da im damo priliku da stupe na veliku binu i pokažu što znaju, dok još pohađaju glazbene škole i traže svoj glazbeni izraz. Posjećivanjem koncerata i upoznavanjem glazbene umjetnosti, doprinosi se oblikovanju njihovog estetskog osjećaja i otkrivanju vlastitog glazbenog izraza: smatram da bi baš to morali isticati kao temeljni dio poslanstva naše javne ustanove, jer je jedan od važnih puteva ka odgajanju vlastite publike.
Pri oblikovanju jasne in promišljene glazbene ponude ostaje naravno još puno toga otvorenog i nedorečenog. Bilo bi sjajno kad bi različite programe povezali u bogato festivalsko događanje naročito u ljetnim mjesecima (kad se kod nas zadržava dijaspora) i pri tom uključili različita atraktivna mjesta: središte naselja, stare gradove itd. To bi bilo dobro također i za razvoj kulturnog turizma, trenutno još potpuno neiskorištenog potencijala u naselju i općini Velika Kladuša.
Jedan festival kulturne baštine, knjige, poezije, etno pjesme, te tradicionalnih narodnih običaja i kulinarike predstavio sam u »Inicijativi«, koju sam prije sedam dana uputio predsjedavajućem općinskog vijeća, Asimu Veladžiću.
MUZEJSKO-GALERIJSKA DJELATNOST
Drugo važno područje predstavlja muzejsko-galerijska djelatnost. Treba nam lijepa i poučna stalna postavka zavičajne muzejske zbirke, ali i manja gradska galerija kao prostor za suvremenu vizualnu umjetnost, koja će postati prepoznatljiva (referentna) točka u širem bosansko-hercegovačkom prostoru: s promišljeno oblikovanim programom ona bi trebala privući najširi krug ljubitelja vizualne umjetnosti. Pri izboru projekta uzeti u obzir naročito kvalitet, izvornost ideja i izvedbi, te njihovu uključenost u suvremene umjetničke tokove. Što se tiče samih izložbi u gradskoj galeriji: smatram da ne bi trebale imati jednostrani ili na neki drugi način ograničen koncept, već bi morale diktirati prije svega kompleksan, na kvaliteti utemeljen uvid u domaću i inozemnu umjetničku produkciju. Za bolje razumijevanje suvremene umjetnosti potrebno je organizirati različita stručna predavanja i promocije. Zauzimam se za ambiciozniji program gradske galerije, koji će imati važnu ulogu pri predstavljanju i promociji suvremenih bosansko-hercegovačkih likovnih umjetnika, te uspostavljanju veza sa inozemnom likovnom produkcijom.
Pedagoškom vidiku u muzejskoj zavičajnoj zbirci i gradskoj galeriji trebalo bi namijeniti posebnu pažnju, jer zahvata obrazovanje na likovnom području, stručna vodstva za djecu i omladinu, ali i uzrastu primjerne likovne radionice, koje bi besplatno nudili vrtićima te osnovnim i srednjim školama na području naše općine pa i šire. Pod mentorstvom domaćih likovnih umjetnika mladi ljudi bi razvijali svoje stvaralaštvo, poticali maštu i otkrivali (suvremenu) vizualnu komunikaciju. Brige za publiku nije nikad previše: na duži rok to sasvim sigurno znači držanje nivoa kvalitete izložbi, te osiguranu posjećenost i kontinuitet.
Gradsku galeriju i stalnu postavku muzejske zavičajne zbirke bi bilo moguće povezati s različitim festivalima suvremenih umjetničkih praksi. Živimo u tehnološko visoko razvijenom vremenu: sjetimo se samo, kako su internet in s njim povezane socijalne mreže u zadnjih nekoliko godina korjenito promijenili naš način komunikacije, a s njim također našu svakodnevicu i percepciju svijeta. Sa širom upotrebom suvremene informacijske tehnologije mijenjaju se također naša realnost, percepcija svijeta i shvatanje umjetnosti.
Uporedo sa izložbenim aktivnostima gradska galerija bi mogla početi oblikovati također vlastitu umjetničku zbirku u kojoj će biti zastupljeni domaći i inozemni likovni stvaraoci. Koncept njenog oblikovanja svakako treba vezati za izložbeni program i usredotočiti ga u prvom redu na slikarstvo. Naravno, u zbirku bi mogli biti uključeni i drugi tradicionalni mediji (grafika, kiparstvo, fotografija) što bi ujedno značilo i otvorenost za najnovija istraživanja na području suvremenih umjetničkih praksa.
Uvjeren sam da bi gradska galerija (na temelju kvalitetno oblikovanog programa, promišljene vodstvene politike i predstavljanja umjetnika) mogla postati živahan prostor za traženje, otkrivanje i prihvatanje različitih pristupa u suvremenoj vizualnoj umjetnosti. Dosta više posla zahtijeva organizacija i postavljanje stalne muzejske zavičajne zbirke oko kojih bi trebalo angažovati i znatno više stručnjaka.
FILMSKA DJELATNOST
Javna ustanova »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« je bila naročito posvećena klasičnom mediju - kinu: pretpostavljam, da je filmska djelatnost zapisana čak i u aktima s kojima je ustanovljena ta javna ustanova. Već u 40. i 50. godinama 20. stoljeća u Velikoj Kladuši je djelovao kino »Partizan«. Danas smo svjedoci prilično smanjenog broja gledalaca u evropskim kinematografima, što je inače globalni trend, jer su s pojavom novih tehnologija korisnici dobili dostup do brojnih komunikacijskih i multimedijskih platformi, koje im preko novih distribucijskih kanala omogućuju nekontrolisano kopiranje, razmjenu i gledanje filmova. Pri tom ima zasigurno veliku ulogu razvoj interneta. Globalni trendovi diktiraju prije svega nove tehnologije, koje onemogućuju sve tzv. klasične medije, među koje, kako sam već istakao, spada i kino. U zadnje vrijeme se je pošteno promijenio čak i način gledanja filmova: ponudu kvalitetnih umjetničkih filmova u našoj sredini trebalo bi iskoristiti naročito za rad na filmskom odgoju djece i omladine.
SUSRETI
S tim programskim segmentom želim prenijeti kulturno-umjetničke sadržaje također na polje humanizma, literature in drugih znanosti. To je zapravo zamišljeno kao serija susreta, u kojima (uz projekcije fotografija i filmova) o svojim posebnim doživljajima govore putnici i istraživači stranih kultura, publicisti, sportisti, inovativni poduzetnici i raznovrsne zanimljive osobe, koje uspravno idu neutabanim životnim putevima, te time ohrabruju i sve druge oko sebe.
TRŽIŠNA AKTIVNOST
Pored kulturno-umjetničkih aktivnosti u buduće će biti potrebno pažnju posvetiti također tržišnoj aktivnosti JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić«. Naime, nisu naodmet dodatni izvori finansiranja.
U Velikoj Kladuši 11.07. 2025. godine Husein Mekanović
