PREZIME PEMAC U SELU BREZOVO POLJE
Od srednjeg vijeka pa do danas u Bosni živjeli su i Česi. Bilo je čak
i husita – pristaša češkog teologa i vjerskog reformatora Jana Husa (1369-1415).
U devetnaestom i u dvadesetom stoljeću i u mojem selu Brezovo Polje (općina
Velika Kladuša) dokumentirano je jedno prezime iza kojeg se kriju potomci
čeških doseljenika. To je prezime Pemac, koje inače nosi i nekoliko porodica u
hrvatskom (ličkom) selu Nebljusi u neposrednoj blizini bosanskog grada Bihaća.
Naime, bosanski etnolog Milan Karanović (1882-1955) boravio je u selu Brezovo
Polje prvi put 1913. godine(1), a
drugi put 1922. godine(2) i tada je
zapisao da u selu ima dvadesetak obiteljskih kuća, te da je jedna od tih kuća i
kuća pravoslavne obitelji Pemac, koja ima krsnu slavu na Nikoljdan (19.
decembar). Milan Karanović istakao je da su iz Like u selo Brezovo Polje došli preci
obitelji Pemac, i to u vremenu od 1791. godine do 1877. godine.(3) Zanimljivo je da je Milan Karanović
(očito na temelju riječi nekog dobro obaviještenog kazivača – možda čak i same
glave porodice Pemac) na inače dosta naivan način pokušao objasniti kako je
nastalo prezime Pemac. On je tvrdio da je najstarijem muškom članu obitelji
Pemac: »prozvan mu predak što je bio
malen kao Pemac«.(4) Iako prezime
Pemac nije bilo baš tako često među Južnim Slavenima zaista je teško vjerovati
da su i druge obitelji s istim prezimenom (npr. one iz sela Nebljusi kod
Bihaća) smatrale da je postojao njihov (daleki) predak koji je bio »malen kao Pemac«. Naravno, puno veći
problem predstavlja činjenica da Milan Karanović nije objasnio tko je »Pemac«(5) s kojim je usporedio rastom malog (dalekog) pretka obitelji
Pemac. A sasvim sigurno znao je i Milan Karanović da je u Bosni,
Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i u drugim evropskim zemljama ime »Pemac« drugo (njemačko i inače podrugljivo) ime za Čeha. Naime,
poistovjećivanje naroda Čeha s Pemcima i zemlje Češke s Pemskom odnosno Pemijom
bilo je u njegovo vrijeme dosta jače izraženo nego što je to danas. O tome na
svojevrstan način svjedoče novinski članci, te zanimljiva literarna djela koja
su nastala u devetnaestom stoljeću u Hrvatskoj i u Sloveniji. Na prvom mjestu
ovdje želim citirati jednu rečenicu iz članka objavljenog 1835. godine u
zagrebačkom listu »Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska«: »Česi (Pemci) u Kraljestvu češkom znašaju do
3,500,000 i jesu vekšinum rimske cerkve; zvan nekoliko jezer Protestantov«.(6) Ništa manje vrijedna od navedene
rečenice nije ni jedna rečenica iz knjige, koju je 1865. godine u Ljubljani objavio
slovenački historičar književnosti Josip Marn: »Kakor Poljaki, imajo tudi Čehi
dvojno ime: Böhmen (Pemaki, Pemci) in Čehi«.(7) Posebnu vrijednost imaju stihovi iz
pjesme »Kuhnovci v Bosni. Nova pesem s
podobami«, koju je 1880. godine u slovenačkom gradu Novo Mesto objavio Slovenac
Filip Lipe Haderlap:
»Cesar reče
generalu:
'Ktere bomo v boj poslali?
Al' Madžare ali
Nemce,
Al' Hrvate ali
Pemce?...'«.(8)
Da je Pemac isto
što i Čeh tvrdila je i hrvatska etnologinja Marijeta Rajković, i to u jednom
članku u kojem je istraživala potomke Čeha u okolini hrvatskog grada Siska: »Odrastajući u Sisku, vrlo često sam čula
izraz Pemac... Na upit što znači riječ Pemac, kazivači su se nasmijali, a zatim
rekli da je to podrugljiv naziv za Čehe, da je njemački naziv za Čehe ‡ pemiš
te da su taj naziv od Nijemaca preuzeli Hrvati. Kazivači ne smatraju ovaj naziv
pogrdnim, niti im smeta da ih se tako zove. Prema Bratoljubu Klaiću, Pëmska
(donekle podrugljivo) ime za Češku (njem. Böhme); Pemac, Pemca...«.(9)
Neke od tvrdnji Marijete Rajković u svojem članku s naslovom »Historiografija o Česima u Hrvatskoj«
citirala je i hrvatska historičarka Vlatka Dugački: »Kržak smatra da su od svih migracija
tijekom XVIII. i XVIII. stoljeća jedino Česi tvorili kompaktnija naselja, koja
su nazivana Pagus bohemorum,
a prema čemu su oni prozvani Pemije. Navodi da se pod tim nazivom Česi spominju
i u urbaru Marije Terezije iz 1755. godine. I Auerhan, Matušek i Antun Radić
ističu da su starosjedioci prve doseljenike pogrdno nazivali Pemci, Pemak,
Pemija prema nazivima iz crkvenih knjiga za češka naselja (Pagus Bohemicus, Pagus Bohemiae,
Colonia Bohemica,
Colonia Bohemija)«.(10)
Čeških
doseljenika bilo je dosta i u Republici Srbiji. O tome na svojevrstan način
svjedoči dio naselja Kladovo (u Borskom okrugu) koje se zove Pemci, te
rečenica objavljena inače nedavno na jednom srbijanskom internetnom portalu: »U Kladovu već vek i po žive Pemci, potomci
slovačkih i čeških doseljenika«.(11)
Na žalost, u selu Brezovo Polje više nema prezimena Pemac. Moje
komšije, članovi obitelji Pemac(12) odselili
su se 1992. godine. Iako nisu poznavali rad etnologa Milana Karanovića u zadnjih
nekoliko godina i oni su mi tvrdili da je u devetnaestom stoljeću iz Like u
selo Brezovo Polje doselio prvi član njihove obitelji, kojem je inače bilo ime
Janko.(13) Spomenuli su mi i njegov
grob na seoskom pravoslavnom groblju. Jankov sin Miloš sa ženom Ljubicom
(1906-1981) imao je šestoro djece (tri kćeri i tri sina): Ljubana, Dragana,
Dragicu, Zoru, Maru i Milana. Na žalost, Miloš nije dočekao duboku starost: u
mjesecu augustu 1941. godine na lokalitetu Grabik-Poljice kod Vranograča
zajedno sa šesnaestogodišnjim sinom Ljubanom ubile su ga ustaše. Iako sam bio
dijete i danas se sasvim dobro sjećam Miloševe žene Ljubice, njene crne odjeće
i slatkih kolača, koje mi je dala na pravoslavni Božić 1980. godine. Vjerujem da
tako dobrih i pametnih žena nije bilo mnogo u selu Brezovo Polje.
Na kraju ovog
zapisa o prezimenu Pemac želim spomenuti još samo jednu zanimljivost. Naime, na
jednom srbijanskom internetnom portalu(14)
na kojem je zapisano više od osam hiljada srbijanskih prezimena nema prezimena
Pemac, a na jednom hrvatskom internetnom portalu(15) gdje se nalaze podaci o gotovo svim hrvatskim prezimenima
moguće je pročitati da je Pemac bosansko prezime (iz okoline grada Tuzle).
Bilješke i Literatura
1. Milan Karanović posjetio je selo Brezovo Polje
prvi put (1913. godine) kao pravoslavni (parohijski) sveštenik u Velikoj
Kladuši, a drugi put (1922. godine) kao etnolog zaposlen u sarajevskom Zemaljskom muzeju.
2. Milan
KARANOVIĆ, Pounje u Bosanskoj Krajini,
Beograd 1925, str. 586.
3. Milan
Karanović zapravo je zapisao da je prije austro-ugarske okupacije Bosne (iz
Like) u selo Brezovo Polje doselila obitelj Pemac ali je na temelju svega onoga
što je napisao o stanovnicima sela Glinica i okolnih zaseoka moguće zaključiti
da se je u selo Brezovo Polje obitelj Pemac zaista mogla doseliti u vrijeme od
1791. godine do 1877. godine. O tome vidjeti: Milan
KARANOVIĆ, cit. n. 2, str. 585-589.
4. Milan
KARANOVIĆ, 1925, cit. n. 2, str. 588.
5.
Kakvo je sve značenje (u vremenu u kojem je živio Milan Karanović) mogla imati
oznaka »Pemac«? Primijetio sam da se
u novije vrijeme u Republici Hrvatskoj kao
»pemac« spominje štamparska greška.
6.
Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska
(Tečaj I. Br. 34), Zagreb 29.8. 1835, str. 236.
7. Josip MARN, Jezičnik ali pomenki o slovenskem pisanji,
Ljubljana 1865, str. 75.
8.
Filip
Lipe HADERLAP, »Kuhnovci v Bosni. Nova
pesem s podobami«, Novo Mesto 1880.
9. Marijeta RAJKOVIĆ, Višestruki identitet Čeha
u Jazveniku, Etnološka tribina. Godišnjak
Hrvatskog etnološkog društva 34/35, Zagreb 2005, str. 237.
10. Vlatka
DUGAČKI, Historiografija o Česima u Hrvatskoj, Historijski zbornik (Vol.62 No.1), Zagreb 2009, str. 241.
11. http://www.381info.com/kladovo
(stanje na dan 9.8. 2013. godine).
12. Oni su mi
posredovali podatke o obiteljima u selu Nebljusi kod Bihaća, koje su nosile
prezime Pemac.
13. Moguće je
da je Milan Karanović baš od Janka dobio podatak o najstarijem pretku obitelji
Pemac.
14. http://imenjak.com/prezimena/ (stanje na dan 15.8. 2013. godine).
15.
http://imehrvatsko.net/namepages/index/index/cat/2
(stanje na dan 10.8. 2013. godine).
Moju familiju,a koja živi u Srbiji,u Sremu,i Srbima se izjašnjavamo,sa krsnom slavom Sveti Jovan,20.januar,nazivaju Pemci. Prezivamo se Veteha,i ne znamo zašto nas generacijama zovu Pemci,iako znamo da su se nekada iz Like doselili Česi i da mi imamo veze sa tim.
OdgovoriIzbrišiHvala Vam puno na javljanju! Onda sigurno i Vaša porodica ima češke korjene (ili možda čak i slovačke). Na Balkanu bilo je jako puno seoba naroda tako da o nekim "čistuncima" nije moguće govoriti. A lijepo je i korisno poznavati svoje korjene.
IzbrišiVeliki broj Srba se izjašnjava kao Pemci odnosno kao Česi i Slovaci.
OdgovoriIzbrišiVeliki broj Srba se izjašnjava kao Pemci odnosno kao Česi i Slovaci. Ako se neko preziva Pemac to ne znači da su njegovi pretci bili Česi. Mnogi na ovim prostorima nose prezime Ciganović pa uprkos tome nemaju nikakve veze sa Ciganima.
OdgovoriIzbrišiDobro, može se postaviti i ovakvo pitanje: što na srpskom jeziku uopće znači riječ pemac?
OdgovoriIzbriši