Messerschmitt iznad Bosne
Dok u velikom dijelu Evrope ljudi pokušavaju
preživjeti rekordno visoke julske temperature zraka i bore se protiv požara u
prirodi, kod nas u Bosni i Hercegovini glavni problem ostaje i dalje fašizam kao
oblik radikalnog ultranacionalizma, koji se u zadnjih stotinjak godina u
valovima širi iz susjednih zemalja Hrvatske i Srbije, te razjeda cjelokupno
bosansko-hercegovačko društvo. O tome uostalom svjedoče i odvratni primjeri »dviju
škola pod jednim krovom«, koji inače predstavljaju najprimitivniji oblik
etničke segregacije. I kad se pojavi poneki tračak nade u bolje sutra, iščezne
kao bljesak u mračnoj svakodnevici. Tako je prije nekoliko dana gradsko vijeće
Mostara odlučilo da preimenuje neke sokake, koji su dobili imena po čuvenim endehazijskim
zlotvorima, ali je odmah zatim visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian
Schmidt najavio da će nametnuti novi izborni zakon za ovogodišnje oktobarske
izbore, koji će, sudeći prema najavama, predstavljati još jači vjetar u jedra
mrskog fašizma.
Baš u dvadesetim i tridesetim godinama 20.
stoljeća, kad su talijanski fašisti nasilno mijenjali imena sela i naselja na
slovenskom Krasu, promijenjena su imena naših naselja Duvno i Varcar, kojima su
se od 1925. godine pa sve do danas uporno usiljavala imena Tomislavgrad i Mrkonjić
Grad: tako je slovensko naselje Črni Kal dobilo talijansko ime San Sergio, a
Duvno i Varcar dobili su imena po hrvatskom kralju Tomislavu (925?-928?) i
srbijanskom kralju Petru I. Karađorđeviću (1903-1918/21) poznatom pod
pseudonimom Petar Mrkonjić. Zašto spomenuta naselja nisu dobila imena po
bosanskim banovima, knezovima, vojvodama, kraljicama i kraljevima? Glavni
razlog što se to nije dogodilo treba tražiti isključivo u hrvatsko-srpskim institucijama
i pojednicima, koji su bosansko-hercegovačkim rimokatolicima, muslimanima i
pravoslavnim hrišćanima onemogućili da se izjašnjavaju kao Bošnjani, Bošnjaci
odnosno Bosanci, kao što su to činili njihovi slavni preci od vremena
srednjovjekovne Banovine i Kraljevine Bosne pa sve do početka 20. stoljeća. U ustavu
Titove SFRJ iz 1974. godine čak je bilo dozvoljeno da se izjašnjavaju kao Muslimani:
nije bilo poželjno samo da se nazivaju po zemlji Bosni. Još uvijek je u toku
nasilno pohrvaćivanje i posrbljivanje stanovnika Bosne i Hercegovine
dokumentiranih u historijskim izvorima od desetog do dvadesetog stoljeća.
Zaista je jako puno primjera za tu tvrdnju. Smatram da je u takvim okolnostima
nametanje novog izbornog zakona od strane Christiana Schmidta i više nego
tragično. Uvjeren sam da bi on puno više učinio za Bosnu i Hercegovinu kad bi
vlastima i političkim strankama nametnuo da u svakom gradu pa čak i u najmanjem
naselju moraju biti ulice i trgovi, koji će nositi imena njemačkog nacističkog
vođe Adolfa Hitlera (1889-1945) i njegove žene Eve Braun Hitler (1912-1945).
Ni komentarjev:
Objavite komentar