SAFIKADA ILI LENORE? ZAPIS O JEDNOJ BANJOLUČKOJ LEGENDI

U četvrtak 22.12. 2011. godine u bosanskom gradu Banja Luka bila je premijerno izvedena opera Safikada.(1) Sudeći prema većem broju legendi, koje inače nisu starije od zadnje četvrtine devetnaestog stoljeća, bila je Safikada (tur. Safija - kaduna) lijepa i mlada Banjolučanka, koja je zbog nesretne ljubavi u svojem rodnom gradu izvršila samoubojstvo.(2) Među prvima legendu o Safikadi spomenuo je jedan od utemeljitelja prvog muzeja u gradu Banja Luka, crnogorski slikar Spiridon Špiro Bocarić (1876-1941)(3), a u sedamdesetim godinama 20. stoljeća Bosanci Vlado Dijak (1925-1988) i Vlatko Marković (umro 2003. godine) napisali su i znamenitu sevdalinku »Safikada«: http://www.youtube.com/watch?v=AKh481BvsMk  (stanje na dan 15.6. 2013. godine).

Jednu od verzija legende o Safikadi vrlo lijepo predstavio je ugledni bosanski književnik, inače Banjolučanin Irfan Horozović (rođen 1947. godine): »Safikadin mezar je na pola puta između velike džamije i tvrđave. Tu gdje ka tvrđavi vodi prolaz kroz šimšir, rasla je kamena kula na kojoj je bio veliki top, haberdar. Nešto dalje bili su sokaci, male mahale i čaršija sa stotinama ćepenaka. Iznad niskih magaza izdizale su se velike zgrade musafirhane i medrese. Tu je negdje, igrajući se po kamenom popločanoj avliji i vezući iza sjenovitih mušebaka, odrasla Safikada. Avlija je bila opasana zidom sa drvenim kapidžikom na sredini. Kroz kapiju je, otkako se zadjevojčila, izlazila rijetko: s djevojkama do vode vrbaske da opere rublje ili zahvati ibrik studenca i u čaršiju ponekad, u pratnji majke, u zaru. Tvrđava je bila ograđena od svijeta velikim bedemima. Skrivala je vojnike koji su nosili kremenjače i handžare, timarili konje i topove. Vojnici su izjahivali iz tvrđave u ranu zoru ili mrklu noć, vraćali se zakriveni oblakom prašine. Kako su se sreli vojnik i Safikada? I gdje mu je otkrila svoje lice? U času kad su im se pogledi sreli i duše dodirnule, došla je vijest o velikoj vojni. Vojnici iz tvrđave su se spremali za pokret. Hoćeš li me čekati? Hoćeš li mi biti vjerna? šaptao je očajnički pred njenim prozorom, na mjesečini. Njene su oči potamnjele iza mušebaka. Sutradan je vojska krenula. Izlazili su u magli prašine, u metežu kojeg su stvarali razigrani konji i okupljeni radoznalci. Uzvici i naredbe siktali su u zraku kao razbijeno staklo. Safikada je istrčala kroz kapiju i izbezumljeno hodala među svim tim svijetom, gledala je naokolo, od konjanika do konjanika, ali njega nije vidjela. Hiljade je konja poskakivalo, ali ni na jednom nije bio on. Da li je već izjahao iz grada na svom pomamnom konju koji ga vodi u smrt. Popela se neopaženo na kulu, neprestano se osvrćući, nadajući se da će ga vidjeti, ali i posljednji konjanik već je zamicao. Bližilo se podne. Bit ću ti vjerna – rekla je glasno. Tobdžija je već spustio zapaljenu baklju na otvoren grlić topa, kad je zaprepašten ugledao djevojku, koja je prislonila grudi na otvorenu cijev i obgrlila je rukama. Užasnutog, takla ga je krv, a komadići svile su mu prekrili oči. Priča se da su naišli čergari i sahranili je preko puta kule, uz sam rub harema. Tužno su pjevali i svirali svu noć, a zatim otišli nenadano, kako su se i pojavili. Kao uvijek. I to je čitava priča. U nju se uplete ponekad ime mladog askera, njegova smrt u istom trenutku, izluđeni tobdžija, koji je htio da označi podne, roditelji koji se odriču i ograđuju debelim zidovima, svašta, koješta, koješta...«.(4)

Zanimljivo je da je Banjolučanin, inače novinar i publicist Slavko Podgorelac napisao libretto opere Safikada i to baš po verziji legende, koja kaže da se je djevojka iz ugledne bosanske muslimanske porodice sa imenom Safikada zaljubila u austro-ugarskog vojnika odnosno u vojnika koji nije bio iz istog kulturnog i vjerskog kruga kao i ona.(5) Poznato je naime, da su bili u nekim verzijama legende Safikada i vojnik predstavljeni kao članovi istog kulturnog i vjerskog kruga, ali je pri tom potrebno naglasiti da je Safikadinim roditeljima dosta smetalo to što vojnik sa imenom Omer nije bio član neke uglednije porodice.

Da je slučajno legenda o Safikadi zanimala kojeg od ozbiljnih historičara književnosti libretto istoimene opere sigurno nikad ne bi bio objavljen. Naime, u njemu veliki problem predstavlja činjenica da u vrijeme od 1878. do 1914. godine Austro-Ugarska uopće nije bila u ratu koji bi mogao rastaviti Safikadu i njenog dragog. Posebno je potrebno naglasiti da ni Prvi svjetski rat (1914-1918) nije mogao prouzrokovati Safikadino samoubojstvo jer se tada u banjolučkoj tvrđavi vrijeme nije mjerilo topovskim salvama. Osim toga, austro-ugarska vojska toliko je trebala topove na frontovima, da je bio za potrebe vojne industrije skinut čak i olovni krov znamenite banjolučke džamije Ferhadije.(6) To naravno ne znači da u vrijeme od 1878. do 1914. godine u gradu Banja Luka nije mogla nastati legenda o Safikadi.

Smatram da je ta legenda zaista nastala u vrijeme Austro-Ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini (1878-1918) i to pod utjecajem znamenite balade »Lenore«, koju je napisao njemački pjesnik Gottfried August Bürger (1747-1794).(7) Inače dosta rano ta Bürgerova balada bila je prevedena na ruski, slovenački i na još neke druge evropske jezike. Na temelju te balade znameniti mađarski skladatelj Franz Liszt (1811-1886) napisao je melodramu »Lenore«(8), a znameniti slovenački publicist Fran Milčinski (1867-1932) napisao je 1917. godine bajku »Mrtvi ženin«(9).

ILUSTRACIJA 1. Jedna od ilustracija Bürgerove balade »Lenore« IZVOR: http://www.gottfried-august-buerger-molmerswende.de/Burger_und_sein_Museum/Rund_um_Burger/Illustrationen/body_illustrationen.html (stanje na dan 20.6. 2013. godine).

ILUSTRACIJA 2. Ilustracija bajke »Mrtvi ženin« rad je slovenačkog slikara Ivana Vavpotiča (1877-1943) IZVOR: http://arhiv.bosnjak.si/index.php?option=com_content&task=view&id=26&Itemid=34 (stanje na dan 20.6. 2013. godine).

Isto kao i Safikada bila je i Lenore kćerka vrlo uglednih roditelja i nesretno zaljubljena djevojka. I Lenorin dragi je sasvim običan vojnik, koji se je na konju i zajedno sa vojskom Friedricha II. Pruskog (1712-1786) borio u velikoj bitki kod Praga 6.5. 1757. godine, i bio u toj bitki smrtno ranjen.(10) Isto kao i Safikada i Lenore je jedne noći gledajući mjesec i zvijezde svojem dragom obećala da će mu do smrti biti vjerna! Isto kao i Safikada i Lenore je svoj mladi život izgubila odjevena u vjenčanicu! Isto kao i za Safikadinu smrt i za Lenorinu smrt bio je uzrok konjanik: Safikadin dragi na konju odlazi u boj, a Lenorin dragi iz boja dolazi kao mrtvac na konju! U legendi o Safikadi i u baladi »Lenore« postoji još nekoliko vrlo zanimljivih detalja, a među njima posebno treba naglasiti detalje da Safikada umire točno u podne, a Lenore umire točno u ponoć. Sve ovdje spomenute veze između legende o Safikadi i Bürgerove balade »Lenore« ne može ozbiljnije ugroziti čak ni činjenica da je u nekim verzijama legende kao Safikada spomenuta istoimena unuka turskog paše Ferhata Sokolovića (umro 1586. godine), koja je umrla u gradu Banja Luka i bila pokopana u haremu najveće banjolučke džamije Ferhadije.(11) Naime, kao Safikadin grob Banjolučani predstavili su neki (ženski?) grob, navodno iz šesnaestog stoljeća, koji se nalazi približno na pola puta između džamije Ferhadije (zajedno sa grobom unuke turskog paše Ferhada Sokolovića ta džamija bila je porušena 1993. godine) i tvrđave.(12)

ILUSTRACIJA 3. Grob u gradu Banja Luka za koji se smatra da je u njemu pokopana Safikada IZVOR: http://www.banjalukalive.com/press-izbor/zaboravljeni-spomenik-istorijske-ljubavi.html (stanje na dan 25.6. 2013. godine)

Iako je bilo u zadnjih desetak godina puno novca i truda uloženo u promociju legende o »banjolučkoj Juliji«, Safikadi, smatram da sam ovdje spomenuo nekoliko podataka iz kojih se sasvim jasno vidi da je legenda o Safikadi u vrlo tijesnoj vezi sa Bürgerovom baladom »Lenore«. Ta veza i nije nešto čemu bi se morali naročito čuditi: na kraju ovog zapisa želim još samo istaknuti da brojni državljani Bosne i Hercegovine ni danas ne znaju da je bosanska sevdalinka »Kraj tanahna šadrvana« u stvari samo prijevod pjesme »Der Asra«, koju je napisao znameniti njemački pjesnik Heinrich Heine (1797-1856).

                                                         Bilješke i Literatura

1.http://www.nezavisne.com/umjetnost-zabava/muzika/Premijerno-izvedena-prva-banjalucka-opera-Safikada-Foto-120780.html (stanje na dan 4.6. 2013. godine).

2. http://gradbanjaluka.tripod.com/safikadune.html (stanje na dan  12.6. 2013. godine);  http://www.cyberbulevar.com/banjaluka/spomenici/safikadin-grob/20050111/  (stanje na dan 1.6. 2013. godine).

3. http://www.6yka.com/novost/17005/sta-je-banjaluci-safikada (stanje na dan 20.5. 2013. godine).

4. http://hr.scribd.com/doc/36989461/Irfan-Horozovic-Nepoznati-berlinski-prolaznik (stanje na dan 25.6. 2013. godine).

5.http://www.nezavisne.com/umjetnost-zabava/muzika/Premijerno-izvedena-prva-banjalucka-opera-Safikada-Foto-120780.html (stanje na dan 15.5. 2013. godine)

6.http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2514 (stanje na dan 11.6. 2013. godine).

7. http://meister.igl.uni-freiburg.de/gedichte/bue_ga04.html (stanje na dan 20.6. 2013. godine).

8. http://www.youtube.com/watch?v=sbxMUmnTOdM (stanje na dan 10.6. 2013. godine).

9. http://sl.wikisource.org/wiki/Mrtvi_%C5%BEenin (stanje na dan 10.5. 2013. godine).

10. http://en.wikipedia.org/wiki/Lenore_%28ballad%29 (stanje na dan 22.5. 2013. godine).

11. Alija BEJTIĆ, Banja Luka pod turskom vladavinom. Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku, Naše starine I, Sarajevo 1953, str. 102, 103; http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1959-II/5.pdf (stanje na dan 19.6. 2013. godine).

12. http://www.cyberbulevar.com/banjaluka/spomenici/safikadin-grob/20050111/  (stanje na dan 15.6. 2013. godine).