Prijava na konkurs za novog direktora »Centra za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić Velika Kladuša«

 

Od 24. juna/lipnja do 15, jula/srpnja ove godine bio je otvoren konkurs za novog direktora JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« Velika Kladuša. Na taj konkurs sam se prijavio 11. jula/srpnja, te priložio svu potrebnu dokumentaciju - uključujući i prilično opsežan program rada. Dana 27. jula (nakon što je istekao rok za prijavu na konkurs i još 8 dana u kojima se je Upravni odbor JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« Velika Kladuša obavezao da će kontaktirati kandidate) obratio sam se Predsjednici Upravnog Odbora i pitao je zašto mi se članovi Komisije za izbor nisu obratili, a ona mi je odgovorila da ta Komisija uopće nije bila ni imenovana, te da će prijavljene kandidate obavijestiti tek nakon imenovanja u prvim danima mjeseca augusta/kolovoza. Predsjednici Upravnog Odbora sam se obratio i u petak 8. augusta i dobio odgovor da će Komisija ubrzo biti formirana, te da će na intervju biti pozvani prijavljeni kandidati. Pošto me sve do danas nitko od članova Komisije nije kontaktirao, opet sam se obratio Predsjednici Upravnog Odbora, koja mi je prije dva sata rekla da je Komisija već obavila intervjue sa kandidatima, a moja prijava da je kao nepotpuna odbačena, o čemu će članovi Komisije i članovi Upravnog Odbora  raspravljati danas u 14. sati na jednom sastanku u Velikoj Kladuši. Naravno, mojoj prijavi ništa nije manjkalo, ali su članovi Komisije i članovi Upravnog Odbora tražili »dlaku u jajetu« da bi me mogli odbiti čak i bez intervjua. Uostalom, koliko im je stalo do jasnih pravila javnog konkursa vidi se i iz dijela koji sam već spomenuo, a prilažem ga i na fotografiji. 

Bilo bi pošteno da su me pozvali na intervju bar zbog prilično opsežnog programa rada (na deset tipkanih stranica). Naime, na prve tri stranice tog programa predstavio sam trenutnu situaciju u toj javnoj ustanovi, koja je samo nominalno »Centar za kulturu i obrazovanje«, a javnosti taj tekst - bez promjena - donosim ovdje:

 

Javna ustanova Centar za kulturu i obrazovanje »Zuhdija Žalić« u Velikoj Kladuši bila je već u vrijeme svojeg osnivanja, u drugoj polovini 20. stoljeća, postavljena na izrazito slabe temelje, tako da nimalo ne čudi što je već desetljećima - naročito u zadnjih petnaestak godina u svakom pogledu - konstantno nazadovala i propadala. Posljedice njenog svestranog rastroja itekako se osjete na cijelom području općine i naselja Velika Kladuša. Naime, »spala« je na upravljanje gradskom bibliotekom i preko KUD-a »Tono Hrovat« povremeno sudjelovala na lokalnim turbofolk teferičima, inače manifestacijama koje nemaju baš nikakve veze s kulturom i obrazovanjem. Teško stanje još je dodatno pogoršala dugotrajna obnova zgrade nekadašnjeg Narodnog univerziteta »Zuhdija Žalić«, koja je započela 2009. godine i još uvijek nije dovršena. Kroničari naselja i općine Velika Kladuša imali bi doista pune ruke posla i »prekoviše« bi se umorili, kad bi pokušali istražiti, kad je to zadnji put javna ustanova »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« samostalno organizirala kakvu likovnu ili neku drugu izložbu, promociju zbirke poezije ili knjigu proze, stručni seminar, putopisno ili drugo predavanje, recital, koncert s repertoarom klasične ili bilo koje druge vrste glazbe - osim turbofolka, plesno veče, proslavu općinskog, državnog ili vjerskog praznika, ogled dramske predstave ili filma, komemoraciju povodom smrti nekog umjetnika ili kulturnog radnika, otkrivanje novog ili uređenje kakvog starog spomen-obilježja, obljetnicu bilo kojeg za lokalnu zajednicu izrazito važnog događaja, predstavljanje izrade tradicionalne narodne nošnje, kreativnu radionicu za djecu i slično.

 

Za osiromašenje kulturnih sadržaja, mrtvilo duha i palanački mentalitet  svakako su glavni krivci uposlenici JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić«, koji su vlastiti nerad i nezainteresovanost pokušali pravdati dugotrajnom obnovom zgrade Narodnog univerziteta »Zuhdija Žalić« i nedostatkom prostora. Na žalost, to ipak nije ono najgore čime su »kreatori kulture« zaslužili da ih se ovako proziva: zbog njihovog neodgovornog ponašanja, oštećena ili trajno izgubljena je također vrijedna pokretna i nepokretna kulturna baština (kulturni spomenici). Tako su bili stanovnici na području općine Velika Kladuša, kao »konzumenti kulture«, svjedoci bezobzirnog rušenja vrlo lijepih, starih obiteljskih kuća, te nestručnih obnova džamija i drugih kulturnih spomenika, za koje su barem službenici JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« trebali podići svoj glas i (onako kako najbolje mogu) uz pomoć lokalnih medija odnosno alarmiranja javnosti, pravovremeno ih zaštititi: bez obzira što tih spomenika nema u evidenciji sarajevske Komisije/Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika. Naročito se ističu sporne i neuspjele »obnove« obeliska u selu Dabravine iz vremena austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878-1918), zatim područne škole Stabandža iz 20. godina 20. stoljeća, te džamije u Vrnograču iz 30. godina 20. stoljeća i hotela »Konak« u naselju Velika Kladuša iz druge polovine 20. stoljeća (poznato je ime i prezime njegovog arhitekta). Kakve sve vrste štete su time prouzrokovane pokazuje i uzidana kamena pločica na obelisku iz sela Dabravine, sa imenom i prezimenom Podzvižđanina iz dijaspore. Nebriga službenika JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« pokazala se uostalom i u slučaju kad je zbog udara groma sasvim izgorio krov na glavnoj kuli na Starom gradu Velika Kladuša 14. aprila 2023. godine: nijednog obraćanja javnosti i izražavanja žaljenja, baš ništa.

 

Ignorisanje spomenika kulturne baštine i njihove zaštite je sasvim jasno istaknuto i u okviru opsežne prezentacije JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« na web stranici općine Velika Kladuša: https://velikakladusa.gov.ba/javne-ustanove-i-preduzeca/ju-centar-za-kulturu/ (stanje na dan 5. juli 2025). Baš nigdje se ne navode kulturni spomenici i njihova zaštita: nema ih čak ni u poglavljima »OSNOVNE DJELATNOSTI JAVNE USTANOVE«, »MISIJA«, »VIZIJA« i »CILJEVI«. Kakav je to onda »Centar za kulturu i obrazovanje«, koji niti stvara kulturu (ne organizira kulturne manifestacije), niti brine o kulturnim spomenicima? Smatram da se tu radi o potpuno obezglavljenoj javnoj ustanovi u kojoj su uposlenici redovno primali plaću, iako nisu bili ni poučeni o onome što je zapravo njihov posao. Da je to uistinu tako, potvrđuju rezbarijama ukrašena drvena vrata sa stare džamije u Todorovu, originalne umjetničke slike i još neki manji artefakti, koji se, za divno čudo, nalaze u »izlogu« i na zidovima gradske biblioteke. Osim toga, ti vrijedni eksponati omogućuju također zaključak, da je manjkava gore navedena prezentacija na web stranici općine Velika Kladuša, odnosno da je iz nje izbačeno evidentiranje, proučavanje i čuvanje (malobrojnih i po tko zna kojem ključu odabranih) kulturnih spomenika. Koliko je na svijetu još takvih javnih ustanova, koje se samo nominalno bave kulturom?

 

Predaleko bi otišao, kad bi pokušao objasniti, zašto uposlenici JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« nisu savjesno čuvali sve što se može ubrojiti u kulturnu baštinu na području naše općine. Kad bi me članovi Upravnog odbora i svi drugi uposlenici općine Velika Kladuša, koji će biti uključeni u izbor, jednoglasno izabrali za direktora JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« ali uz uvjet da zadržim »status quo« i nastavim stopama mojih prethodnika (koji su radili kao bibliotekari, a primali plaću direktora), odmah bi odbio ponuđeno radno mjesto. U nadi da mi se to neće dogoditi, predstavljam vam vlastiti Program razvoja JU »Centar za kulturu i obrazovanje Zuhdija Žalić« za razdoblje od 2025. do 2030. godine.

 

Ako budem izabran za novog direktora, jasno mi je da me čeka oživljavanje javne ustanove koja je i gladna i žedna kulturnih projekata. Zbog toga ne želim sjediti u gradskoj biblioteci i skrštenih ruku čekati na završetak obnove zgrade »Narodnog univerziteta Zuhdija Žalić«, već ću Upravni odbor i Ured načelnika općine Velika Kladuša Borisa Horvata odmah upoznati s mojim prvim koracima.