Gmajna Majine na području bosanske općine Velika Kladuša

Jedan dio bosanske općine Velika Kladuša predstavljaju sela Brezovo Polje, Glinica i Pecka. Između njih nalazi se velika borova šuma poznata pod imenom Majine. Radi se u stvari o državnom zemljištu pošumljenom u 50., 60. i 70. godinama 20. stoljeća, koje od već spomenutih sela odvajaju manji potoci i rječica Glinica.

Pogled na borovu šumu tzv. Majine. Žutom bojom označene su (približno) granice, a crvenom bojom označen je najviši vrh. Izvor: Google Maps

Pogled na najviši vrh (u sredini) iz sela Brezovo Polje Izvor: autorov arhiv

 Zanimljivo je, da je i prije 20. stoljeća to zemljište imalo poseban status odnosno da je bilo vlasništvo manje društvene zajednice. O tome svjedoči i njegovo ime u kojem se skriva slavenska riječ gmajna, koja je najvjerovatnije nastala pod utjecajem njemačke riječi »gemeinsam« (ta riječ označavala je nešto što je opće, javno ili zajedničko). Za spomenuto zemljište ime gmajna koristio je i bosanski etnolog Milan Karanović (1882-1955): »Pre 20. g. izdelio je gliničku 'gmajinu' u Peckoj predstojnik Bahtijarević iz Cazina muslimanima iz Vranograča pa su se tu i naselili. Dva puta su se za te pašnjake krvili s njima Gliničani«.(1)

U prvim desetljećima 16. stoljeća na prostoru bivše jugoslavenske republike Slovenije riječ gmajna bila je oznaka za siromašnu zajednicu seljaka-kmetova, koji su obrađivali zemljište svojih gospodara, feudalaca. Gmajna je inače i jedna od prvih na papiru štampanih slovenačkih riječi.

Njemački letak iz 1515. godine na kojem vidimo i slovenačke riječi "leukhup.l.l.l. woga gmaina" i "Stara prauda" Izvor: www.rtvslo.si

Naime, na jednom njemačkom letku iz 1515. godine možemo pročitati uzvike »leukhup.l.l.l. woga gmaina« (le vkup uboga gmajna) i »Stara prauda« (Stara pravda) kojima su bili slovenački seljaci-kmetovi pozvani na ustanak odnosno u borbu protiv svojih gospodara. Na temelju uzvika tih seljaka slovenački pjesnik Mile Klopčič (1905-1984) napisao je pjesmu, poznatu kao »Puntarska pesem«:

http://www.youtube.com/watch?v=JO2ms-1k91k

Od vremena slovenačkog protestantskog svećenika i autora prvih na slovenačkom jeziku štampanih knjiga Primoža Trubara (1508-1586) pa sve do danas s riječju gmajna označena je i protestantska crkvena zajednica. O tome uostalom svjedoči i rečenica, koju je Primož Trubar zapisao u svom 1564. godine objavljenom djelu »Cerkovna ordninga«: »Obena dežela ne mejsto ne gmajna ne mogo prez šul, prez šularjev inu prez vučenih ludi biti ne deželskih ne duhovskih riči prov ravnati ne obdržati«. U modernom rječniku slovenačkog književnog jezika bila je gmajna ovako predstavljena: »gmájna  -e ž (a) 1. neobdelan, na redko porasel svet, navadno skupna last vaščanov: onkraj potoka se širi prostrana gmajna; ves dan je pasel na gmajni / kraške gmajne / občinska, vaška gmajna 2. zastar. skupnost, skupina: trška gmajna je imela shod/ ekspr. uboga gmajna izkoriščano, zatirano ljudstvo«.

U 19. i 20. stoljeću na velikom dijelu Slovenije i bivše jugoslavenske republike Hrvatske riječ gmajna koristila se je uglavnom za neobrađeno zemljište slabijeg kvaliteta odnosno za pašnjak s niskim grmljem i rijetkim drvećem, koji je bio zajedničko vlasništvo stanovnika jednog ili više sela.(2) Dakle, već desetljećima gmajna je sinonim za zemljište slabijeg kvaliteta na kojem se moglo vidjeti kupinu, šipak, glog, brinje i drugo grmlje. Takvo značenje te riječi moguće je ilustrirati i s hrvatskom poslovicom u kojoj je bio lijen čovjek predstavljen kao bik na gmajni.(3)

Nakon drugog svjetskog rata u Titovoj Jugoslaviji slovenačke i hrvatske gmajne postale su dio tzv. državnih odnosno zajedničkih imanja, a u zadnjih desetak godina neke od njih već su bile vraćene agrarnim i seoskim zajednicama.(4) Bilo bi lijepo kad bi i država Bosna već spomenutim selima na području općine Velika Kladuša vratila prostranu i možda jedinu bosansku gmajnu, koja je danas, na žalost, poznata gotovo isključivo pod imenom Majine. 

Važno je napomenuti da u neposrednoj blizini te gmajne ne manjkaju ni toponimi s imenima livade, poljana, polje, rudine i tratine, koji su isto tako u vrlo tijesnoj vezi sa pašnjacima i stokom.(5) Na temelju imena sela Brezovo Polje, te imena susjednih sela Bukovlje i Grabovac može se zaključiti da je bila ta gmajna omeđena uglavnom brezovim, bukovim i grabovim šumama.  Koliko je ta gmajna nekad značila stanovnicima okolnih sela još uvijek svjedoče toponimi Kesića njive i Suhodol. Posebnu pažnju zaslužio je toponim Kolište, koji se nalazi gotovo u srcu gmajne odnosno u neposrednoj blizini najvišeg vrha, koji je poznat pod simboličnim imenom Previzovac ili Previzovica. Kolište znači isto što i toponimi Igrište i Kolarište. Radi se, dakle, o mjestu na kojem se je nekad igralo (kolo) odnosno plesalo. O tome je vrlo lijepo pisao hrvatski etnolog Ivan Ivančan: »U životu seljaka ples je od davnine imao magijsku ulogu, a uz to i društveno-zabavnu. Nije stoga čudo što postoje posebni plesni prostori, usred sela da svakom bude bliže, na proplanku između nekoliko sela da bi učesnici iz više njih mogli prisustvovati plesnim zabavama…Plesni prostori često dobivaju ime po plesu: igrište, kolište, kolarište«.(6) Jeli toponim Kolište moguće povezati i s kultom perzijskog boga Mitre? Odgovor na to pitanje mogu dati samo ozbiljna znanstvena istraživanja. Hoće li biti uskoro toponimu Kolište vraćena njegova prvobitna namjena? Odgovor na to pitanje mogu dati i stanovnici sela, koja okružuju gmajnu Majine. U svakom slučaju da bi Kolište opet postalo mjesto gdje će se moći igrati kolo i plesati bit će potrebno najprije odstraniti sve mine i druga eksplozivna sredstva, koja su bila u gmajni postavljena u vrijeme od 1992. do 1995. godine.

                                                           Bilješke i literatura

1. Milan KARANOVIĆ, Pounje u Bosanskoj Krajini, Beograd 1925, str. 589.

2. Sergij VILFAN, Zgodovinska pravotvornost in Slovenci, Ljubljana 1996.

3. U rječniku hrvatskog književnog jezika zapisano je da je gmâjna regionalno-povijesno znači opći zajednički pašnjak.

4. Franci PETEK - Mimi URBANC, Skupna zemljišča v Sloveniji, Geografski vestnik 79-2, Ljubljana 2007, str. 41-62.

5. http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac384.nsf/AllWebDocs/Rudina (stanje na dan 30.1. 2013. godine).

6. Ivan IVANČAN, Prilozi istraživanju socijalne uloge plesa u Hrvatskoj, Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku 2, 1 (ožujak), Zagreb 1964, str. 104; Jasna ANDRIĆ, Buše, Bušari, Ulice, Studia ethnologia Croatica 7/8, 1 (ožujak), Zagreb 1999, str. 314-317.