PREZIME PEMAC U SELU BREZOVO POLJE

Od srednjeg vijeka pa do danas u Bosni živjeli su i Česi. Bilo je čak i husita – pristaša češkog teologa i vjerskog reformatora Jana Husa (1369-1415). U devetnaestom i u dvadesetom stoljeću i u mojem selu Brezovo Polje (općina Velika Kladuša) dokumentirano je jedno prezime iza kojeg se kriju potomci čeških doseljenika. To je prezime Pemac, koje inače nosi i nekoliko porodica u hrvatskom (ličkom) selu Nebljusi u neposrednoj blizini bosanskog grada Bihaća. Naime, bosanski etnolog Milan Karanović (1882-1955) boravio je u selu Brezovo Polje prvi put 1913. godine(1), a drugi put 1922. godine(2) i tada je zapisao da u selu ima dvadesetak obiteljskih kuća, te da je jedna od tih kuća i kuća pravoslavne obitelji Pemac, koja ima krsnu slavu na Nikoljdan (19. decembar). Milan Karanović istakao je da su iz Like u selo Brezovo Polje došli preci obitelji Pemac, i to u vremenu od 1791. godine do 1877. godine.(3) Zanimljivo je da je Milan Karanović (očito na temelju riječi nekog dobro obaviještenog kazivača – možda čak i same glave porodice Pemac) na inače dosta naivan način pokušao objasniti kako je nastalo prezime Pemac. On je tvrdio da je najstarijem muškom članu obitelji Pemac: »prozvan mu predak što je bio malen kao Pemac«.(4) Iako prezime Pemac nije bilo baš tako često među Južnim Slavenima zaista je teško vjerovati da su i druge obitelji s istim prezimenom (npr. one iz sela Nebljusi kod Bihaća) smatrale da je postojao njihov (daleki) predak koji je bio »malen kao Pemac«. Naravno, puno veći problem predstavlja činjenica da Milan Karanović nije objasnio tko je »Pemac«(5) s kojim je usporedio rastom malog (dalekog) pretka obitelji Pemac. A sasvim sigurno znao je i Milan Karanović da je u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i u drugim evropskim zemljama ime »Pemac« drugo (njemačko i inače podrugljivo) ime za Čeha. Naime, poistovjećivanje naroda Čeha s Pemcima i zemlje Češke s Pemskom odnosno Pemijom bilo je u njegovo vrijeme dosta jače izraženo nego što je to danas. O tome na svojevrstan način svjedoče novinski članci, te zanimljiva literarna djela koja su nastala u devetnaestom stoljeću u Hrvatskoj i u Sloveniji. Na prvom mjestu ovdje želim citirati jednu rečenicu iz članka objavljenog 1835. godine u zagrebačkom listu »Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska«: »Česi (Pemci) u Kraljestvu češkom znašaju do 3,500,000 i jesu vekšinum rimske cerkve; zvan nekoliko jezer Protestantov«.(6) Ništa manje vrijedna od navedene rečenice nije ni jedna rečenica iz knjige, koju je 1865. godine u Ljubljani objavio slovenački historičar književnosti Josip Marn: »Kakor Poljaki, imajo tudi Čehi dvojno ime: Böhmen (Pemaki, Pemci) in Čehi«.(7) Posebnu vrijednost imaju stihovi iz pjesme »Kuhnovci v Bosni. Nova pesem s podobami«, koju je 1880. godine u slovenačkom gradu Novo Mesto objavio Slovenac Filip Lipe Haderlap:

»Cesar reče generalu:

 'Ktere bomo v boj poslali?

Al' Madžare ali Nemce,

Al' Hrvate ali Pemce?...'«.(8)

Da je Pemac isto što i Čeh tvrdila je i hrvatska etnologinja Marijeta Rajković, i to u jednom članku u kojem je istraživala potomke Čeha u okolini hrvatskog grada Siska: »Odrastajući u Sisku, vrlo često sam čula izraz Pemac... Na upit što znači riječ Pemac, kazivači su se nasmijali, a zatim rekli da je to podrugljiv naziv za Čehe, da je njemački naziv za Čehe ‡ pemiš te da su taj naziv od Nijemaca preuzeli Hrvati. Kazivači ne smatraju ovaj naziv pogrdnim, niti im smeta da ih se tako zove. Prema Bratoljubu Klaiću, Pëmska (donekle podrugljivo) ime za Češku (njem. Böhme); Pemac, Pemca...«.(9) Neke od tvrdnji Marijete Rajković u svojem članku s naslovom »Historiografija o Česima u Hrvatskoj« citirala je i hrvatska historičarka Vlatka Dugački: »Kržak smatra da su od svih migracija tijekom XVIII. i XVIII. stoljeća jedino Česi tvorili kompaktnija naselja, koja su nazivana Pagus bohemorum, a prema čemu su oni prozvani Pemije. Navodi da se pod tim nazivom Česi spominju i u urbaru Marije Terezije iz 1755. godine. I Auerhan, Matušek i Antun Radić ističu da su starosjedioci prve doseljenike pogrdno nazivali Pemci, Pemak, Pemija prema nazivima iz crkvenih knjiga za češka naselja (Pagus Bohemicus, Pagus Bohemiae, Colonia Bohemica, Colonia Bohemija)«.(10)

Čeških doseljenika bilo je dosta i u Republici Srbiji. O tome na svojevrstan način svjedoči dio naselja Kladovo (u Borskom okrugu) koje se zove Pemci, te rečenica objavljena inače nedavno na jednom srbijanskom internetnom portalu: »U Kladovu već vek i po žive Pemci, potomci slovačkih i čeških doseljenika«.(11)

Na žalost, u selu Brezovo Polje više nema prezimena Pemac. Moje komšije, članovi obitelji Pemac(12) odselili su se 1992. godine. Iako nisu poznavali rad etnologa Milana Karanovića u zadnjih nekoliko godina i oni su mi tvrdili da je u devetnaestom stoljeću iz Like u selo Brezovo Polje doselio prvi član njihove obitelji, kojem je inače bilo ime Janko.(13) Spomenuli su mi i njegov grob na seoskom pravoslavnom groblju. Jankov sin Miloš sa ženom Ljubicom (1906-1981) imao je šestoro djece (tri kćeri i tri sina): Ljubana, Dragana, Dragicu, Zoru, Maru i Milana. Na žalost, Miloš nije dočekao duboku starost: u mjesecu augustu 1941. godine na lokalitetu Grabik-Poljice kod Vranograča zajedno sa šesnaestogodišnjim sinom Ljubanom ubile su ga ustaše. Iako sam bio dijete i danas se sasvim dobro sjećam Miloševe žene Ljubice, njene crne odjeće i slatkih kolača, koje mi je dala na pravoslavni Božić 1980. godine. Vjerujem da tako dobrih i pametnih žena nije bilo mnogo u selu Brezovo Polje.

ILUSTRACIJA 1. Na ovoj fotografiji vide se neke od obiteljskih kuća u selu Brezovo Polje. Kuća u prvom planu je nova (nedovršena) kuća, koju je obitelj Pemac gradila u osamdesetim i devedesetim godinama dvadesetog stoljeća. IZVOR: Autorov arhiv.

Na kraju ovog zapisa o prezimenu Pemac želim spomenuti još samo jednu zanimljivost. Naime, na jednom srbijanskom internetnom portalu(14) na kojem je zapisano više od osam hiljada srbijanskih prezimena nema prezimena Pemac, a na jednom hrvatskom internetnom portalu(15) gdje se nalaze podaci o gotovo svim hrvatskim prezimenima moguće je pročitati da je Pemac bosansko prezime (iz okoline grada Tuzle).

                                                        Bilješke i Literatura

1. Milan Karanović posjetio je selo Brezovo Polje prvi put (1913. godine) kao pravoslavni (parohijski) sveštenik u Velikoj Kladuši, a drugi put (1922. godine) kao etnolog zaposlen u sarajevskom Zemaljskom muzeju.

2. Milan KARANOVIĆ, Pounje u Bosanskoj Krajini, Beograd 1925, str. 586.

3. Milan Karanović zapravo je zapisao da je prije austro-ugarske okupacije Bosne (iz Like) u selo Brezovo Polje doselila obitelj Pemac ali je na temelju svega onoga što je napisao o stanovnicima sela Glinica i okolnih zaseoka moguće zaključiti da se je u selo Brezovo Polje obitelj Pemac zaista mogla doseliti u vrijeme od 1791. godine do 1877. godine. O tome vidjeti: Milan KARANOVIĆ, cit. n. 2, str. 585-589.

4. Milan KARANOVIĆ, 1925, cit. n. 2, str. 588.

5. Kakvo je sve značenje (u vremenu u kojem je živio Milan Karanović) mogla imati oznaka »Pemac«? Primijetio sam da se u novije vrijeme u Republici Hrvatskoj kao »pemac« spominje štamparska greška.

6. Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska (Tečaj I. Br. 34), Zagreb 29.8. 1835, str. 236.

7. Josip MARN, Jezičnik ali pomenki o slovenskem pisanji, Ljubljana 1865, str. 75.

8. Filip Lipe HADERLAP, »Kuhnovci v Bosni. Nova pesem s podobami«, Novo Mesto 1880.

9. Marijeta RAJKOVIĆ, Višestruki identitet Čeha u Jazveniku, Etnološka tribina. Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva 34/35, Zagreb 2005, str. 237.

10. Vlatka DUGAČKI, Historiografija o Česima u Hrvatskoj, Historijski zbornik (Vol.62 No.1), Zagreb 2009, str. 241.

11. http://www.381info.com/kladovo (stanje na dan 9.8. 2013. godine).

12. Oni su mi posredovali podatke o obiteljima u selu Nebljusi kod Bihaća, koje su nosile prezime Pemac.

13. Moguće je da je Milan Karanović baš od Janka dobio podatak o najstarijem pretku obitelji Pemac.

14. http://imenjak.com/prezimena/  (stanje na dan 15.8. 2013. godine).

15. http://imehrvatsko.net/namepages/index/index/cat/2 (stanje na dan 10.8. 2013. godine).