LISTINA/POVELJA BANA KULINA I EPITAF KRALJICE KATARINE

            Povodom 26. septembra/rujna, Dana evropskih jezika

 

Povodom 26. septembra/rujna, Dana evropskih jezika želimo upozoriti na dva dvojezična i dvopismena teksta u kojima se spominju - u narodnoj predaji najprisutniji bosanski vladari - ban Kulin (1180?-1205?) i kraljica Katarina Kotromanić (1425-1478). Radi se inače o banovoj listini/povelji Dubrovčanima, datiranoj 29. augusta/kolovoza 1189. godine i epitafu na kraljičinoj nadgrobnoj ploči u rimskoj baziliki Santa Maria in Aracoeli, datiranom 25. oktobra/listopada 1478. godine. To su zapravo izuzetno vrijedni dokumenti vremena i najznamenitiji tekstovi iz cijelog bosanskog srednjovjekovlja. Osim toga, ban Kulin i kraljica Katarina također su jedini srednjovjekovni bosanski vladari, čiji se portreti (u djelima likovnih umjetnika) spominju u historijskim izvorima. Postoje naravno još neke interesantne poveznice između bana Kulina i kraljice Katarine ali o njima ovdje nećemo raspravljati, jer nas zanimaju isključivo listina/povelja i epitaf.

Kulinova listina/povelja je sačuvana u tri primjerka u Dubrovniku, a napisana je latinskim slovima na latinskom jeziku i ćirilskim slovima na bosanskom jeziku. Jedan izvod tog najstarijeg ćirilskog dokumenta diplomatskog karaktera uopće među Slavenima otuđili su tvorci ruskog imperija i prenijeli ga u Sankt Peterburg 1830. godine, gdje se i danas čuva. O tome je dosta opširno pisao slovenski historičar Gregor Čremošnik (1890-1958) u sarajevskom Glasniku zemaljskog muzeja 1957. godine. Baš zbog toga istraživači su znatno više pažnje posvetili tekstu na bosanskom jeziku: da su se ozbiljnije bavili latinskim dijelom teksta sasvim sigurno im ne bi palo na pamet da listinu/povelju proglase za rodni list bosanske državnosti. Bolje bi bilo da su za bosanski Dan kulture proglasili 29. august/kolovoz.

Od Kulinove listine/povelje skoro ništa manje znamenit nije epitaf na nadgrobnoj ploči kraljice Katarine, a to uostalom potvrđuju i riječi, koje je  zapisao srpski historičar Ilarion Ruvarac (1832-1905) u sarajevskom Glasniku zemaljskog muzeja 1893. godine: »Ni jedan natpis naš nije toliko puta štampan i preštampavan, kao taj natpis; ni o jednom se natpisu našem nije toliko pisalo i raspravljalo, koliko o tom natpisu; ta štampan vam je natpis taj ne samo ćirilskom slovima već i glagolskim i latinskim i grčkim pismenima, i preveden je natpis taj na njemački. Naučnici i stručnjaci pisali su čitave komentare na taj natpis, kao što se na priliku pišu komentari na kakav starodrevni grčki ili latinski ili misirski i asirski i vavilonski natpis. I kad bi ko htio znalački tačno i savjesno po primjeru kritičkih i temeljnih Nijemaca da pomene sve knjige i listove, u kojima je od godine 1550. štampan i komentiran taj natpis s grobne ploče bosanske kraljice Katarine, morao bi napisati čitavu knjigu«.

Kraljica Katarina je zadnjih dvanaest godina života preživjela uglavnom u Rimu gdje je i umrla 25. oktobra/listopada 1478. godine. Epitaf na njenoj nadgrobnoj ploči uništen je krajem 16. stoljeća. Srećom, njegov prijepis je sačuvan u knjizi, koju je u Rimu 1545. godine objavio kaligraf Giovambattista Palatino (1515-1575). Radi se zapravo o epitafu napisanom latinskim slovima na latinskom jeziku, te ćirilskim i latinskim slovima na bosanskom jeziku. Moguće je, da je baš onaj dio epitafa na latinskom jeziku iz knjige spomenutog rimskog kaligrafa korišten pri izradi bakroreza kraljičine nadgrobne ploče, prikazanog u knjizi španskog dominikanca Alonsa Chacóna (1540-1599), objavljenoj inače u Rimu 1677. godine.

Zanimljivo je, da se je epitaf na kraljičinoj nadgrobnoj ploči u stručnoj literaturi prvi put pojavio u prvoj gramatici slovenskog jezika, tiskanoj u njemačkom gradu Wittenbergu 1584. godine, čiji je autor slovenski protestant Adam Bohorič (1524?-1601/2).

Pošto je 25. novembra/studenog 2025. godine 600. obljetnica rođenja kraljice Katarine, ovdje još ističemo da je današnji latinski epitaf na njenoj nadgrobnoj ploči u rimskoj baziliki Santa Maria in Aracoeli očita krivotvorina, koja nimalo ne služi na čast državi Bosni i Hercegovini, te nadasve medievistima i stručnjacima za bosanski jezik. Bilo bi dobro i vrlo korisno, kad bi se u neposrednoj blizini nadgrobne ploče mogao vidjeti također lijep Palatinov prijepis epitafa.

Postavljanje prijepisa autentičnog epitafa u blizini kraljičine nadgrobne ploče ne može utjecati na istraživanje vrijednih kraljičinih portreta u Rimu, dokumentiranih u zadnjih desetak godina, ali bi se možda moglo vremenski poklopiti sa kakvim sretnim otkrićem portreta Kulina bana u Bosni. U svakom slučaju i dalje moramo isticati dvojezičnost i dvopismenost listine/povelje bana Kulina i epitafa na grobu kraljice Katarine.