ponedeljek, 31. december 2012



                      VODENICE NA RJEČICI SLAPNICI: MLIN GLIBAN I MLIN BAUK



Rječica Slapnica, koja je poznata po svojim brojnim vodenicama odnosno mlinovima, izvire u selu Todorovo, a ulijeva se u rječicu Glinicu u selu Brezovo Polje. Slapnica je inače prirodna (vodena) granica između selâ Brezovo Polje i Grabovac. Na području gdje se nalaze ta selâ bila je nekad uglavnom brezova odnosno grabova šuma, a sa njihovim imenima u vrlo tijesnoj vezi su i imena susjednih sela Bukovlje i Pecka u kojima se kriju bukova šuma i peć odnosno pećina. Ove godine stanovnici selâ Brezovo Polje i Grabovac upoznali su predstavnike općine Velika Kladuša sa inicijativom da se obnovi približno dva kilometra od ušća rječice Slapnice udaljena stara vodenica Mlin Gliban, koja je sve do 80. godina 20. stoljeća imala vrlo važnu ulogu u životu stanovnika spomenutih selâ. Vodenica Mlin Gliban u stvari je na betonske temelje postavljena brvnara sa dvoslivnim krovom i sa tlocrtom u obliku pravokutnika. Danas je zaista u slabom stanju, a ako ne bude obnovljena može se dogoditi da uskoro i sasvim propadne. Taj vrijedni kulturni spomenik svoje ime dobio je po tome što se nalazi na samom rubu većeg gliba odnosno močvare i uz put, koji vodi prema naselju Vranograč.


1. ILUSTRACIJA: Mlin Gliban na rječici Slapnici


Slično kao i sve druge vodenice na manjim rječicama, koje imaju vodenički točak sa vertikalnom osovinom, i vodenica Mlin Gliban imala je vertikalnu osovinu smještenu duboko u unutrašnjosti, a bila je povezana sa dva velika (jedan iznad drugog složena i u sredini šuplja) kamena diska: gornji kameni disk je rotor i on je bio pričvršćen na osovinu vodeničkog točka, kojeg pokreće voda, a donji kameni disk je stator i on je stajao na mjestu. Iznad kamenih diskova nalazio se je drveni koš opremljen sa regulatorom s pomoću kojeg je određena količina žita ravnomjerno padala u otvor na sredini gornjeg kamenog diska. I kad bi se žito našlo u trenju između gornjeg i donjeg kamenog diska ono bi se drobilo odnosno mljelo i sa vanjskih rubova spomenutih kamenih diskova padalo bi kao brašno u sanduk. Posebnu vještinu uvijek je zahtijevalo podešavanje kamenih diskova za fino mljevenje žita. Vodenica Mlin Gliban bila je zajedničko vlasništvo više porodica, koje su mljele žito u dogovorom određene dane (svaka porodica imala je svoj »red«), a sve one porodice, koje nisu bile vlasnici vodenice, kao nadoknadu morale su dati »ujam« ili »ušur« odnosno jednu desetinu samljevenog žita. Svaki put kad je bilo žito samljeveno (da se ne bi uprazno okretao vodenički točak i oštetili kameni diskovi) vodenicu Mlin Gliban trebalo je zatvoriti. Približno trista metara uzvodno od vodenice Mlin Gliban bila je i vodenica sa dvoslivnim krovom i tlocrtom u obliku pravokutnika, koja je poznata pod imenom Mlin Bauk. Ta vodenica porušena je u 70. i 80. godinama 20. stoljeća, a čvrsti i vrlo masivni betonski temelji mogu svjedočiti o njenom nekadašnjem značaju. Posebnu vrijednost predstavlja činjenica da su bili ti temelji postavljeni davne 1928. godine. Naime, baš ta godina bila je urezana (u još svježi beton) i do danas sačuvana na jednom dijelu temelja. Ovdje je vrijedno spomenuti i to da se je na dijelu betonskog korita sa kojim je bila do mlina dovedena voda u još svježi beton potpisao Suljo Muhedinović. 


2. ILUSTRACIJA: Temelji Mlina Bauka u koritu rječice Slapnice


3. ILUSTRACIJA: Temelji Mlina Bauka u koritu rječice Slapnice


 4. ILUSTRACIJA: U svjež beton temelja Mlina Bauka urezana 1928. godina  


5. ILUSTRACIJA U svjež beton korita sa kojim je do Mlina Bauka dovedena voda urezano je prezime i ime Muhedinović Suljo 

Najzanimljivije od svega ovdje dosad spomenutog je značenje imena te vodenice. Naime, u narodnom vjerovanju Bauk je predstavljao strašilo, sablast odnosno posve neodređenu prikazu u mraku od koje je ljude hvatao strah. Strašila odnosno sablasti (vile i vilenjaci), koje su ljudi čuli i vidjeli u blizini vodenice Mlin Bauk i danas se često spominju u selima Brezovo Polje i Grabovac.  To je i razumljivo ako uzmemo u obzir da je bila prirodna (vodena) granica između selâ Brezovo Polje i Grabovac nekad vrlo značajna za život ljudi. O tome osim vodenice Mlin Gliban, vodenice Mlin Bauk, triju mostova, česme Arifa Dukića i pilane Matije Pajića svjedoči i pritok rječice Slapnice poznat pod imenom Krečanski Potok, koji je svoje ime dobio po (u njegovoj blizini paljenom) kreču.

Ni komentarjev:

Objavite komentar