Lik bosanske kraljice Katarine Kotromanić na renesansnoj medalji

Nedavno smo imali u rukama knjigu s naslovom »Medaglie dei Liguri e della Liguria«, koju je u Genovi 1872. godine objavio italijanski pravnik Gaetano Avignone. U toj, inače u cjelosti medaljama posvećenoj knjizi, našu pažnju zaokupili su naročito podaci na stranicama 21 i 22. Naime, činjenica je, da su tu spomenuti ciparska kraljica Carlotta Lusignan (1444-1487), morejski despot Andrija Paleolog (1453-1502) i bosanska kraljica Katarina Kotromanić (1425-1478): »21. Med rame. D Busto a sinistra SIXTUS∙IIII∙PONT∙MAX∙SACRI∙CULT R. Diverse figure ai piedi del Pontefice. OP∙VICTORIS CAMELIO VI. Allude a Carlotta regina di Cipro e di Gerusalemme, Caterina regina della Bosnia, ed Andrea Paleologo, i quali spodestati dal Turco vennero accolti e liberalmente ospitati dal Papa«.

Naravno, zanimalo nas je kako je uopće autor knjige došao do lika kraljice Katarine na jednoj od renesansnih medalja, čiji je autor kipar i medaljer Vittore Gambello (1455?-1537) poznat pod nadimkom Camelio, a istraživanja u tom smjeru dovela su nas do trećeg toma knjige s naslovom »Gesta pontificum Romanorum ab Innocentio IV Romano Pontifice CLXXX vſque ad Leonem X P.O.M. CCXIX. Additis Pontificum Immaginibus ad viuum ære exculptis, cum Hieroglificis, Nummismatibus, Signis, Sigillis, &c.«, koje je u Veneciji objavio italijanski povjesničar Giovanni Palazzi, (lat. Johannes Palatius 1646-1703?). Baš tu je objavljen kraći natpis pohvalna značaja, elogij pape Siksta IV. (1471-1484) (str. 659-662), a u njemu je svoje mjesto našla i kraljica Katarina. Da je to zaista tako potvrđuju uostalom bilješke 16, 17, 18 i 19, koje vidimo na stranicama 680 i 681:

»16. Duos Reges, tres Reginas Romæ magnificè except Sixtus Fuere Chriſtiernus Rex Danię, cui Anno 1474. Romam ingredienti turba omnis curialis egreßa eſt obuiam; patres ad portam progreſſi medium illum per urbem ad Baſilicam Petri (inquit Papiensis ep. 556.) inde ad Pontificem perduxere, iuri dicendo tune publicè praſidentem. Religio ſumma in summo rege enituit: proculuit in genua ante illius pedes, nec ante  ſe elevari paſſus est, quàm ſermonibus ſuis eſſet reſponſam. Redeunti in cubiculum Sixto, exeuntiquè ad divina horum dierum, gremta eius ſemper portavit. Lavanti manus peluim ſuſtinuit. Inter duos primos Cardinales ſeſſum receptus non prius ſedere, non prius tegi voluit, quàm utrumquè ab utroquè factum eßet. Me hodie alterum ex duobus illi aſſidentem rogari per interpretem fecit, ut pateremur poſt omnes Cardinales ad oſculum crucis eum aſcendere (Est enim dies Paraſceve) Cum rogarem, cur ita depoſceret? Vt habeatur (inquit) honos ſummo Senatai. Ita nobis Italis, quo animo eſse in ſummum ſacerdotium debeamus, ſuo docuit exemplo Alter fuit Ferdin. Rex Neapol. qui Anno 1475. Romam ingreſſus ad adorandas baſilicas Apostolorum, regio exceptus eſt apparatu. Raph. Volater. l.22

17. Tres Reginas. Quarum Carola Regina Cypri Romam venit An. 1475. regno pulſa paterno, & à Sixto IV. pecunià adiuta in Ægyptum transfretavit, ubi à Sultano per triennium auxili expectatione delusà Romam revertitur, ibiquè unà cum Cypriis comitibus honeſti ordinis, eiuſdem Sixti liberalitate, ac miſericordià uſque ad extremum vitae tempus vixit. Raph.Volater. l.9. Secunda fuit Catharina Stephani filia, uxor Thome Regina Bosnæ, quæ à Turcis expulſa Roma noſtrà memorià Pontificum miſericordià victitabat, et extincta eſt teſte Raph. Volater. l.8. Sepulta eſt in Ecclesia Ara Celi iuſſu Sixti IV. eiquè poſitum epitaphium Priuſquàm illa diem obiret extremum, teſtamento regnum Bosnæ Romanae legavit Ecclesiæ, in cuius teſtimonium enſem & calcaria Pontifici miſit, teſte Papiensi ep 695. eà tamen conditione, quòd ſi Sigiſmundus filius, vel filia Catherina, qui fidei apostatæ ad Turcas defecerãt, ad fidem redirent, hi corona potirentur paternà. Tertia Regina fuit Sophia neptis Constantini imperatoris, quę à Sede Apoſtolicà data fuit in uxorem Ioanni Moſchoviæ Duci, dote à Sixto IV. numeratà ſex millium aureorum ultra munera Anno 1472. ut ad veram fidem maritum adduceret. In baſilica S. Petri ſponſalia celebravere teſte B. Platinà in M.S. Vatic, Panvinius, Volateranus l. 22. Nummiſma consonat, in quo duas Reginas pedibus eius procumbentes benignè ſuſcipit, & ſuà munificentià ſublevat, Opus Victoris Camelio artificem annuit.

18. Duobus Deſpotis Sixto IV. teſte Raph. Volater. nullus Pontificum nec animo munificentior, nec in dando hilarior, nec in promovendis hominibus promptior repertus fuit. Miſeros enim atquè à Turcis eiectos principes, Bosnæ Cyprique reginas, pręter Andream Paleolog ũ Peloponenſi, & Leonardus Toccum Epiri Deſpotas aluit. Vnde

19. Septem Sixtus Reges hoſpitis excepiſſe Pontificatu ſuo dicimus, duos seilicet Reges, tres Reginas, duos Deſpotas, ultra Saxonie Ducem (ut habes ſupra n.16) Leonoram Regis Ferdinandi filiam Roma transeuntem ad virum Herculem Ferrariæ quam pompà, & munere region eſt proſequutus. Panvin.«.

 

ILUSTRACIJA 1. Medalja, koju je oko 1482. godine stvorio kipar i medaljer Vittore Gambello – Camelio. Izvor: https://www.nga.gov/collection/art-object-page.44577.html

ILUSTRACIJA 2. Crtež medalje u knjizi, koju je objavio Giovanni Palazzi. Izvor: Io. Palatio, Gesta pontificum Romanorum ab Innocentio IV Romano Pontifice CLXXX vſque ad Leonem X P.O.M. CCXIX. Additis Pontificum Immaginibus ad viuum ære exculptis, cum Hieroglificis, Nummismatibus, Signis, Sigillis, &c., Venetiis 1688, str.681

Naziv elogij se je još u antičko doba ustalio za posmrtni spomen uglednim ljudima. Da je njegova javna svrha da zajedno s kakvim kipom ili portretom upozori na počasti i zasluge preminuloga vidi se i u elogiju pape Siksta IV., jer taj tekst prate crteži Sikstovog nadgrobnog spomenika i njegovih medalja. Među njima je i crtež Sikstove medalje, koju je stvorio već spomenuti Vittore Gambello. Zanimljivo je da se ta medalja u više detalja razlikuje od naizgled identične medalje, opisane u knjizi Gaetana Avignone-a. U Katalogu znamenite kolekcije Kress ta je Sikstova medalja predstavljena kao adaptirana medalja pape Pavla II. (1464-1471) i opremljena s nazivom »The pope audience« (o tome vidjeti: George Francis Hill - Graham Pollard, Renaissance medals from the Samuel H. Kress Collection at the National Gallery of Art, London 1967, str.31, kat.145).

Pošto istraživači kulturne historije srednjovjekovne bosanske države dosad nisu raspravljali o historijskim činjenicama predstavljenim u ovom kratkom zapisu, odlučili smo da o njima uskoro govorimo na jednom javnom predavanju, te raspravljamo u jednom dosta opsežnijem tekstu.