Messerschmitt iznad Bosne

Dok u velikom dijelu Evrope ljudi pokušavaju preživjeti rekordno visoke julske temperature zraka i bore se protiv požara u prirodi, kod nas u Bosni i Hercegovini glavni problem ostaje i dalje fašizam kao oblik radikalnog ultranacionalizma, koji se u zadnjih stotinjak godina u valovima širi iz susjednih zemalja Hrvatske i Srbije, te razjeda cjelokupno bosansko-hercegovačko društvo. O tome uostalom svjedoče i odvratni primjeri »dviju škola pod jednim krovom«, koji inače predstavljaju najprimitivniji oblik etničke segregacije. I kad se pojavi poneki tračak nade u bolje sutra, iščezne kao bljesak u mračnoj svakodnevici. Tako je prije nekoliko dana gradsko vijeće Mostara odlučilo da preimenuje neke sokake, koji su dobili imena po čuvenim endehazijskim zlotvorima, ali je odmah zatim visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt najavio da će nametnuti novi izborni zakon za ovogodišnje oktobarske izbore, koji će, sudeći prema najavama, predstavljati još jači vjetar u jedra mrskog fašizma.

Baš u dvadesetim i tridesetim godinama 20. stoljeća, kad su talijanski fašisti nasilno mijenjali imena sela i naselja na slovenskom Krasu, promijenjena su imena naših naselja Duvno i Varcar, kojima su se od 1925. godine pa sve do danas uporno usiljavala imena Tomislavgrad i Mrkonjić Grad: tako je slovensko naselje Črni Kal dobilo talijansko ime San Sergio, a Duvno i Varcar dobili su imena po hrvatskom kralju Tomislavu (925?-928?) i srbijanskom kralju Petru I. Karađorđeviću (1903-1918/21) poznatom pod pseudonimom Petar Mrkonjić. Zašto spomenuta naselja nisu dobila imena po bosanskim banovima, knezovima, vojvodama, kraljicama i kraljevima? Glavni razlog što se to nije dogodilo treba tražiti isključivo u hrvatsko-srpskim institucijama i pojednicima, koji su bosansko-hercegovačkim rimokatolicima, muslimanima i pravoslavnim hrišćanima onemogućili da se izjašnjavaju kao Bošnjani, Bošnjaci odnosno Bosanci, kao što su to činili njihovi slavni preci od vremena srednjovjekovne Banovine i Kraljevine Bosne pa sve do početka 20. stoljeća. U ustavu Titove SFRJ iz 1974. godine čak je bilo dozvoljeno da se izjašnjavaju kao Muslimani: nije bilo poželjno samo da se nazivaju po zemlji Bosni. Još uvijek je u toku nasilno pohrvaćivanje i posrbljivanje stanovnika Bosne i Hercegovine dokumentiranih u historijskim izvorima od desetog do dvadesetog stoljeća. Zaista je jako puno primjera za tu tvrdnju. Smatram da je u takvim okolnostima nametanje novog izbornog zakona od strane Christiana Schmidta i više nego tragično. Uvjeren sam da bi on puno više učinio za Bosnu i Hercegovinu kad bi vlastima i političkim strankama nametnuo da u svakom gradu pa čak i u najmanjem naselju moraju biti ulice i trgovi, koji će nositi imena njemačkog nacističkog vođe Adolfa Hitlera (1889-1945) i njegove žene Eve Braun Hitler (1912-1945).