O vrnogračkom imamu Smailu Buljubašiću

Na blogu mjesne zajednice Glinica prije pet godina (16. februara 2017. godine) objavio sam članak u kojem sam odgovorio na pitanje, zašto je 23. februar Dan općine Velika Kladuša. Tu sam objasnio što se je zapravo dogodilo u Velikoj Kladuši 23. februara 1942. godine, a spomenuo sam i imama džamije u Vrnograču Smaila Buljubašića, koji je strijeljan u vrijeme naci-fašističke vojne operacije protiv Titovih partizana, poznate inače pod nazivom Weiss I.(1) Osim imama Buljubašića, u Vrnograču 30. januara 1943. godine naci-fašisti su strijeljali još petoricu članova NOO Vrnograč (Ale Elezović, Suljo Kuduzović, Ibrahim Sadiković, Osman Ikanović i Mustafa Ikanović), a jedanaest uglednih građana poslali su u zloglasni konc-logor Mauthausen (Mehmed Džebić, Huse Kuduzović, Hasan Holić, Hašim Balić, Hašim Sarajlija, Mahmut Garibović, Mahmut Koštić, Husein Koštić, Derviš Grošić, Avdija Mehurović i Osman Kasumović).(2)

Hapšenje imama Smaila Buljubašića prikazano je na umjetničkoj slici iz 1983. godine na kojoj je potpisan slikar Aleksandar L. Lucijan. Ona je već desetak godina u vijećnici općine Velika Kladuša: u njenom središtu vidimo vrnogračku džamiju u snijegu, a ispred nje, ispod bijelih krovova kuća u centru naselja Vrnograč naslikani su imam Smail, četvorica do zuba naoružanih vojnika, jedan oficir i tri psa. Zanimljivo je, da je imam prikazan sa ahmedijom na kojoj je crvena petokraka zvijezda.

Na internetnom portalu Al Jazeera Balkans baš rano jutros našao sam jedan članak s naslovom »Kad nacisti opominju: Imam strijeljan pred džamijom i vjernicima«, koji je prije tri godine objavio novinar Jasmin Agić. Na žalost, taj članak prije svega svjedoči da su Jasmin Agić i njegov, u članku inače tri puta spomenuti informator, povjesničar iz Bihaća Dino Dupanović, imali premalo podataka o vrnogračkom imamu Smailu Buljubašiću, da bi o njemu uopće mogli štogod napisati. To se sasvim lijepo vidi iz ovih, u članku objavljenih rečenica: »Život i djelo hodže Smaila Buljubašića je prava nepoznanica za bosanskohercegovačku historiografiju. Gotovo da se ne mogu naći nikakvi podaci o njegovom djelovanju prije 1942. godine. Nekoliko je razloga za to, prije svega jer su historičari iz vremena socijalističke historiografije bilo ponajviše okupirani istraživanjem ustaškom i četničkog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata, iako je naravno i NOB bio sagledan u gotovo svim svojim aspektima, ali ličnostima poput Buljubašića nije posvećena velika pažnja. Jedan od razloga je svakako i njegovo kratkotrajno djelovanje u sklopu NOB-a, s obzirom da je skončao kako nam je dobrim dijelom poznato. Ono što sasvim sigurno možemo potvrditi jeste da Buljubašić nešto aktivnije počinje podržavati partizane tek nakon uspostavljanja Bihaćke republike u novembru 1942. godine. Prvi, odnosno barem meni poznati dokument u kojem se pominje Buljubašić jeste jedna odluka Narodno oslobodilačkog odbora sela Vrnograč od 13. decembra 1942. godine u kojom je poništen brak između dvoje supružnika iz ovog sela, a kojeg je potpisao Buljubašić«.(3)

Naime, imam Smail Buljubašić spada među najzaslužnije za gradnju vrnogračke džamije, koja je dokumentirana od juna 1933. godine do novembra 1935. godine. O tome uostalom svjedoče i dva zapisa u sarajevskom časopisu »Islamski glas«, koji su objavljeni u oktobru i novembru 1935. godine.(4)

U zapisu s naslovom »Prva džuma namaz u novoj džamiji u Vrnograču u prisustvu 15.000 posjetilaca«, koji je u već spomenutom časopisu objavljen 22. novembra 1935. godine, možemo pročitati i ove rečenice: »Na ovoj svečanosti dostojno se manifestovala visoka islamska svijest i organizacija. Sve je proteklo u najljepšem redu i miru i svak’ je odnio kući najljepše uspomene. Ovom je prilikom Vrnograč primio tako veliki broj gostiju, kakvog ne pamti ni jedno mjesto Bosanske Krajine. Vrnograč je posjetila jedna grupa francuskih novinara i reportera, koji su odnijeli sa sobom nekoliko stotina interesantnih snimaka ovog kraja. Građevinski odbor, koji se starao oko podizanja ove građevine sastojao se od 20 članova na čelu sa g. Smail ef. Buljubašićem, gradskim imamom«.

Očito je slikar Aleksandar L. Lucijan bio sasvim dobro informisan: samo tako je moguće protumačiti činjenicu, da je vrnogračku džamiju naslikao uz imamovo lijevo rame i srce, a njegovu glavu pod fesom omotanim bijelom ahmedijom postavio je u nebeske visine baš kao i vitki minaret. Ovdje našu priču nećemo završiti, jer želimo životno djelo imama Smaila Buljubašića postaviti u vrijeme i prostor, te tako istaći njegov veliki značaj.  

Dakle, baš u vrijeme dolaska diktatora Adolfa Hitlera na vlast u Njemačkoj, počela je gradnja vrnogračke džamije, a bila je završena u godini kad su već stupili na snagu zloglasni »Nürnberški zakoni«, s kojima su institucionalizirana zlostavljanja Roma, Židova i drugih nearijaca na rasnoj osnovi. K tomu treba još dodati, da je u francuskom Marseju 9. oktobra 1934. godine ubijen kralj Aleksandar I. Karađorđević. Sve su to bili zaista vrlo ozbiljni razlozi za zabrinutost u Evropi, te zato nimalo ne čudi što su Francuska i njene saveznice pojačale diplomatsku aktivnost na cijelom području Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Naročito su bili aktivni francuski kršćanski socijalisti. Dvojica od njih posjetila su Kraljevinu SHS 1934. i 1935. godine. Bili su to znameniti Robert Schuman (1886-1963) i Ernest Pezet (1887-1966). Robert Schuman je posjetio zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca (1898-1960) u septembru 1934, a izgleda da baš Schumanu i njegovom stranačkom kolegi moramo zahvaliti na prisutnosti francuskih novinara na svečanom otvaranju džamije u Vrnograču. O stvarnim razlozima za njihovu aktivnost pisao je srbijanski povjesničar Stanislav Sretenović i tome zaista nemamo što dodati: »Grupu pobornika socijalnog katoličanstva su činili poslanici francuskog parlamenta Rober Šuman, budući ‘otac Evrope’ posle Drugog svetskog rata i Ernest Peze. Šuman je boravio u informativnoj misiji u Kraljevini Jugoslaviji 1934. godine a Peze, sledeće, 1935. Po njihovom mišljenju, Srbi su bili poslednji nosioci propalog ruskog despotizma u Evropi. Smatrali su da je diktatura kralja Aleksandra istočnjačkog karaktera i da je ona terorisala narode sa zapadnom kulturom. Podvlačeno je da su ti narodi bili različiti od Srba i da su imali svoju individualnost. Isticali su potrebu povratka na ustavni režim i federalizaciju Kraljevine. Po njima, sistem koji su Srbi izgradili u Kraljevini bio je kopija ruskog carističkog režima: Srbi su bili korumpirani i monopolisali su pozicije u vojsci, policiji, finansijama i administraciji. Šuman se protivio što su Srbi brisali svako sećanje na istorijske i etničke granice i posebnosti u Kraljevini i isticao je da su Srbi podeljeni na Srbe iz Srbije i Srbe van Srbije, pri čemu su Srbi van Srbije bili zajedno sa Hrvatima u opoziciji diktaturi«.(5)

Francuski parlamentarci Robert Schuman i Ernest Pezet su po svoj prilici zaslužni što je vijest o svečanom otvaranju džamije u Vrnograču stigla ne samo u Francusku nego i u još jednu veliku svjetsku velesilu. O tome namjeravam pisati u posebnom prilogu, u kojem ću obilježiti 90. obljetnicu početka i završetka gradnje vrnogračke džamije. Tu namjeravam predstaviti pretke i potomke imama Smaila Buljubašića.

Nakon što sam jutros do kraja pročitao članak Jasmina Agića na internetnom portalu Al Jazeera Balkans otišao sam u Veliku Kladušu i prisustvovao otvaranju sjednice Općinskog Vijeća: tom prilikom nastale su dvije fotografije (u ovom članku) na kojima se vidi slika Aleksandra L. Lucijana.

 

                                                                  Bilješke

 

1. Husein Sejko Mekanović, Zašto je 23. februar Dan općine Velika Kladuša? http://glinicamz.blogspot.com/2017/02/je-23.html (stanje na dan 20.12. 2022. godine)

2. Ibrahim IKANOVIĆ – Mujo KOŠTIĆ, Osnovna škola u Vrnograču 1880-2000, Vrnograč 2001, str.32, 33.

3. Jasmin AGIĆ, Kad nacisti opominju: Imam strijeljan pred džamijom i vjernicima https://balkans.aljazeera.net/teme/2019/8/24/kad-nacisti-opominju-imam-strijeljan-pred-dzamijom-i-vjernicima (stanje na dan 20.12. 2022. godine)

4. Pred svečano otvorenje džamije u Vrnograču, Islamski glas, Sarajevo, 18.10. 1935 (21. redžeb 1353), broj 3, str.8; Prva džuma namaz u novoj džamiji u Vrnograču u prisustvu 15.000 posjetilaca, Islamski glas, Sarajevo, 22.10.1935 (26. šabana 1353), broj 8, str.8

5. Stanislav SRETENOVIĆ, Francusko-srpski odnosi u XIX i XX veku, Međunarodni problemi 4, Beograd 2009, str. 547.