OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE             ZORANU MILANOVIĆU

Cijenjeni predsjedniče!                                                                                                                                  

Već dvadesetak godina istražujem srednjovjekovnu povijest umjetnosti, a moji objavljeni radovi poznati su i hrvatskim medievistima. Jedini razlog zbog kojeg sam odlučio da vam napišem ovo pismo jest otkriće dosad potpuno nepoznate videosnimke rušenja Starog mosta na rijeci Neretvi u Mostaru 9.11. 1993. godine, koja je u bosanskim, hrvatskim i brojnim drugim medijima objavljena prije petnaestak dana. Naime, njen sadržaj dokazuje, da su bili hrvatski vojnici, te njihovi nalogodavci, najviši vojni i politički predstavnici Republike Hrvatske odgovorni za rušenje znamenitog djela osmanskog arhitekta Hayruddina Mlađeg.

Taj lijepi simbol grada Mostara dovršen je sredinom 1566. godine. Pošto baš ove godine obilježavamo tri desetljeća od njegovog rušenja, najprije vas želim upozoriti na dobro poznatu činjenicu da su vaši prethodnici, vlastodršci u Republici Hrvatskoj iz državnog proračuna odnosno od svojih državljana vješto uzimali silni novac u različitim valutama, kako bi ga po potrebi mogli »ulupati« u obranu pred Haaškim sudom za ratne zločine optuženih pripadnika hrvatskih (para)vojnih formacija. General Slobodan Praljak bio je jedan od zločinaca, čiju kožu su pokušali spasiti bajno plaćeni odvjetnici, a kad u tome nisu uspjeli, taj nitkov je popio otrov u sudnici Haaškog suda 29.11. 2017. godine.

Nažalost, dobio je kaznu manju od one u potvrđenoj pravomoćnoj presudi, i to samo zahvaljujući suludoj odluci Haaškog suda da se spomenik kulture nulte kategorije - Stari most proglasi kao legitimni vojni cilj. I što je još čudnije, čini se da je bila sporna sudska odluka donesena pod utjecajem baš u Praljkovoj knjizi objavljenog bijednog člančića sa naslovom »Analiza rušenja Starog mosta prema dostupnim video snimcima«, koji su u Zagrebu 2006. godine napisali univerzitetski profesori Muhamed Sućeska, Slobodan Janković i Aco Šikanić. Njihov člančić sadrži naslovnicu i svega dvanaest stranica, a inače je plod neobičnog eksperimenta na umjetnom jezeru, te pregleda dviju videosnimki rušenja mosta, za čiji nastanak su zaslužni snimatelji TV ORF2 i TV Mostar.

Lagao bih da napišem kako je to ozbiljan i sa stručnim aparatom opremljen rad, jer je to zapravo »slikovnica« sa preko četrdeset fotografija i oko četiri stranice teksta, a najsličnija je negativno ocijenjenom seminarskom radu nekog studenta. S njom i uz pomoć mlazova vode iz umjetnog jezera očito su visokoobrazovani autori namjeravali da zamagle pogled čitateljima pa da im onda lakše prodaju muda pod bubrege. Gdje će im duša? Gospodine predsjedniče, preporučujem vam da pogledate već spomenutu treću videosnimku rušenja Starog mosta, koja je upravo ovih dana obišla svijet, te da se na vlastite oči uvjerite zbog čega je izostala u sramotnoj zagrebačkoj analizi iz 2006. godine.

Baš u vrijeme kad je bila sporna analiza naručena, a treća videosnimka brižljivo čuvana od očiju javnosti, datirano je i moje zanimanje za Stari most u Mostaru. Naime, sedam godina nakon što sam na odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Ljubljani obranio diplomski rad o albanskom graditelju i kiparu Andriji Aleši, aktivno sam učestvovao na znanstvenom skupu pod nazivom »Arhitekturna zgodovina« u ljubljanskom Restauratorskom centru 30.11. i 1.12. 2007. godine, te predstavio temu »Stari kameni mostovi u Bosni i Hercegovini«. Dok sam se pripremao za to svoje izlaganje, uspio sam pročitati veći broj kvalitetnih stručnih članaka i knjiga o mostovima.

Tako sam došao do zaključka da su za gradnju kamenih mostova na Drini, Neretvi, Trebišnjici i drugim bosansko-hercegovačkim rijekama u 16. i 17. stoljeću osmanski arhitekti koristili (djelomično prilagođene) antičke rimske nacrte i znamenito djelo arhitekta Vitruvija, a smatram da je to doista moguće dokazati i ozbiljnim uspoređivanjem njihovih mostova sa sačuvanim antičkim rimskim mostovima. Uostalom, čak tri stoljeća su učeni strani putnici namjernici u svojim bilješkama spominjali rimske mostove na tlu današnje Bosne i Hercegovine: sasvim sigurno je kako to nisu činili da pakoste Osmanlijama, već zato što su ih svojim izgledom uistinu podsjećali na mostove Rimskog imperija. Sve do kraja Drugog svjetskog rata kao rimski most bezbroj puta bio je označen i Stari most u Mostaru. Da o njegovoj stilskoj analizi nije moguće napisati kvalitetnu raspravu bez podataka o biserima mostogradnje iz vremena Rimskog imperija, o tome na svojevrstan način svjedoči i ime prve države, koju su na evropskom tlu stvorile Osmanlije: »Rimski sultanat«.

 

Sudbina je htjela da se na nekadašnjem posjedu bosanskog hercega Stipana Vukčića Kosače podigne grad Mostar (lat. »civitate Pontis«), a njegov glavni simbol da postane Stari most sa kulama Hercegušom i Tarom. Da li je baš sasvim slučajno sagrađen točno sto godina nakon hercegove smrti (22.5. 1466. godine) i odlaska njegove kćerke, bosanske kraljice Katarine Kotromanić u Rim u kasnu jesen 1466. godine? Još treba ozbiljno istraživati okolnosti u kojima je započeta i dovršena njegova gradnja, a sve što je vezano za samo rušenje uglavnom je već poznato.

Naime, treća videosnimka je jasno pokazala da je bio srušen isključivo kao simbol grada Mostara i države Bosne i Hercegovine. Pošto je nalog za njegovo bezobzirno rušenje i skrivanje dokaznog materijala po svoj prilici došao direktno iz kabineta predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, smatram da bi bilo pošteno da se najviši politički predstavnici Republike Hrvatske i glavnog grada Zagreba u hrvatskom državnom saboru pismeno obavežu da će redovno, jednom u godini plaćati ratnu odštetu gradu Mostaru i državi Bosni i Hercegovini od 9.11. 2023. do 9.11. 2123. godine. 

Gospodine predsjedniče, nadam se Vašoj podršci!

S poštovanjem!

Husein Sejko Mekanović